Subotom idem u tjedni šoping. Volim to. Provozam se do gradića, obavim kupovinu, popijem kapučino, kupim si novine.
Nudi mi gospon na kiosku knjigu za 3kn. Začuđeno pitam: KOJUU?
On malo zbunjen, mucajući izgovori: „ Ma, ovu: JJJ AVI MI SE.“
Kupim knjigu i zadovoljna zbog dobro investiranih 3kn, čitam naslov. Hm. Ubrzo zaključim, ne tražeći prilog, prolog i epilog, kako ga mogu protumačiti na najmanje tri načina:
-želju
-protest
-udvaranje
Pomislim i na to, kako će se možda i stručnjaci oglasiti tražeći izbacivanje s kioska, štiteći okoliš od tumačenja naslova...em igra riječi, em točkice. Ali nema „nesrednjeg“ prsta, a i mala je lova u igri: projekt od samo 3kn. Kad su prešutjeli 50. tisuća, mučat će i sad. Ne isplati se!
A i što me briga; ne čitam knjige od 3kn. Kupujem, šege radi...a čitam samo naslov.
Jer, „život je nekad siv, nekad žut“...a nekad je i šega. Tumačenje ovisi o osobnom stavu, iskustvu, a osobito o smislu za humor.
Da nije tako, ne bismo ni bili ovdje. Mislim, na blogu...zar ne?
Nego, velim...mani se šege. Poslušaj ponovo i pažljivo, nešto lijepo, nešto ljubavno, nešto ozbiljno:
Post je objavljen 08.05.2010. u 15:17 sati.