Marketing
Lijepo je
Iziđimo malo iz sjete, razočarenje, države koja propada- ali neće: Još Hrvatska ni propala dok mi živimo.
Moji su stari u ono doba potiho pjevali i svi su bili nekoliko metara iznad zemlje. Dakako od ushićenja.
Ne znam što bi sad pjevali, ako bi uopće pjevali.
Prebacimo se sad na moj balkonić.
href="http://tinypic.com" target="_blank">
Pogledajte samo tu divotu. Ali ja svakodnevno pričam sa svakim cvijetom i biljčicom pa čak i onima koji su tu zalutali. Neke ću morati prebaciti jer ubrzo za njih tu neće biti dovoljno zemlje.
Jedne godine sam čak jela bijelo grožđe sa jedne loze koja se tu iznenada pojavila, vjerojatno donesena sa zemljom ili nekim čudom, a čuda se događaju kad su u pitanju masline i trsovi loza jer oni su kod nas u Dalmaciji stariji od ljudi. Žao mi je što tu divotu nisam posnimila.
Ne mogu se sjetiti zašto je dogodine nije bilo.
Ali, ako mislite da ja uživam u ovoj ljepoti grdo se varate,
Ja (magarica na početku rečenice, ali i inače) radim.
Radim kao slon u Indiji, kao magare na mediteranu i tome slično.
Uzalud mi silan rad kad nemam ni malo malih sivih stanica da uživam u hladovini u plodovima svoga rada.
Ali, kad-tad zaputit ću se na debelo more pa makar u pepelu, bar su mi obećali da će me tamo prosuti.
Nemojte ovo gore napisano uzimati kao tugu. Zamislite kako me gutaju mali planktoni, a njih onda jedu sve veće i veće ribe.
Svi smo mi potrošna (i uglavnom potrošena) roba.
Divna slika dubokog plavetnila.
Ali, vratimo se balkonu. Čak sam i stolice obojila sama. I uredila, tapecirala.
A da ne govorim o ormaru, pisaćem stolu za moju unuku.
I to su bile otpisane stvari. Za otpad, ali onda sam si uz sav posao dala sam si, kažem truda i to je rezultat.
Eto ga na, iako nervus ischiadicus još uvijek neda mira. Očajno me na dane i sate boli- skoro plačem. Znate kako to izgleda. Diskus iskočio. Ligament pukao, a nerv se trlja između dva kralješka kad više kad manje.
Nije lijepa situacija. Plaše me oduzetošću, a ja se ne dam.
Ionako sam odlučila da se više neću pregledavati pa što bude. Osim ako me ne boli, jer bol je puno gruba. Sve ću priznati.
Vjerujte mi kad vas muče nije to obična stvar. Jesi li… Jesam. Vičeš unaprijed i potpisuješ bianco, biancisimo, čišće od bilo kojeg deterđenta.
Kakvi heroji. To samo na Neretvi ili Sutjesci i možda u filmovima o 007. Bond, James Bond, mačo i slično. S dozvolom za ubijanje
.
Moja je baka inače za deterđent govorila disident. Ima neke sličnosti što je, je.
Bilo je još toga. Za parkiranje je govorila pikiranje. Zašto on pikira auto ispred naših vrata, rekla bi.
A evo vam malo i svetog Duje. Galama, gužva, iz zvučnika netko zove na pokajanje i nabraja ubojstva,nepravde, čini i se posve neprimjereno. Preveliki je šušur i previše je stolova s prodajom u NJEGOVOM hramu.
Ali evo i dvije ljupke snimke sa sajma cvijeća.
Evo pokušat ću malo ispraviti priču sa snimkama:
Post je objavljen 08.05.2010. u 09:42 sati.