nikad joj nisam bio ništa, ništa više od
običnog dobrog prijatelja
a to je baš ono što nisam htio
i tako sam se trudio, ništa nisam dobio
rekla je možda jednog dana
to nitko znati ne može i nikad nezna se
a do tada tko zna što će biti, možda i vrijeme će me ubiti
a nju mi nikad neće vratiti...
od svega što je ona dala
još samo bol je ostala
ja ostao sam sam, napola mrtav, pretrgan
sječam se još onih njenih riječi
i one uvijek će me boljeti
i one uvijek će se vraćati
u snove uvijek će se vraćati...
Post je objavljen 08.05.2010. u 00:54 sati.