Čudno je to. Ljudska vrsta se razvijala tisućama i tisućama godina, postigla enormni tehnološki napredak, presrela je evoluciju, modificirala svoju okolinu do krajnjih granica. No ljudi, iako se tehnologija razvija, iako im je tijelo sve savršenije, a mogućnosti sve šire, oni to nisu u stanju iskoristiti. Nisu u stanju spoznati jednostavne istine, nisu u stanju zaboraviti na red rad i disciplinu. Ne mogu se smija iskreno, od srca, kao djeca, čijoj mašti je samo nebo granica. Umjesto da koriste nevjerojatne sposobnosti svoga tijela i uma, radije biraju cijeli život juriti za izmišljenjim vrijednostima koje pokreću toliko razdora. Ograničenje i strah su glavni imperativi. Što je to tako duboko pokvareno u ljudima?
Post je objavljen 07.05.2010. u 23:52 sati.