Marketing
A što ti misliš?
Ne mogu prestati misliti. Doslovno moj mozak to odbija napraviti. Ponekad ne mogu zaspati zbog ove krasne stvarčice. Evo sada, želim napisati post, ali jedan u kojem priča o tome kako sam ljuta i tužna i sve, i ne mogu.
Mota mi se po glavi kako je pogrešno ubijati ljude.
Kako sam se zaljubila u krive osobe.
Kako su mi zelene oči lijepe.
Kako imam novi strip.
Kako mi se čita jedna priča, ali je nema nigdje.
Kako bih htjela imati slona za prijatelja, jer ono imaš problem s nekim on sam sjedne na tu osobu.
Kako je pjesma koja kriva party pooper i kako bih trebala promijeniti glazbu.
Motaju mi se i ovi lyricsi po glavi:
I can't say what I want to,
even if I'm not serious.
I can't say what I want to,
even if I'm not serious.
Things like....
"Fuck yourself, fuck yourself
you piece of shit why don't you just go kill yourself?!"
I can't say what I want to,
even if I'm not serious.
I can't say what I want to,
even if.. I'M JUST KIDDING!"
A gubim samu sebe. Šareno je ponekad, previše. Volim kad je kričavo, onda je dobro. Ne volim kada je šareno, kada svi želite nešto od mene a ja vam to ne mogu dati. Ne mogu si dati ono što ja želim od same sebe, a ne ono što vi želite od mene.
Ne mogu se oblačiti kako vi želite, niti šminkati, niti hodati, a i ukus u glazbi mi ne ide na ruku. Čitanje da ne spominjemo.
I onda kada mi dođete sa svojim maloumnim idejama o tome što bih ja trebala biti loše mi bude. Doslovno me tjera na povraćanje. Jer s jedne strane želite da budem nešto što nisam, a ja želim da me vi shvatite. I onda mi bude loše kada pričam s vama, zbilja.
Jer znam što trebam reći, trebam reći pa ubijte ih mamu im, ali izleti mi nemojte.
I onda provedem ostatak dana, gubeći se u svojim mislila skrivajući se od vas.
Ispada da vas se bojim, i dašta, bojim vas se. Bojim se kako sam u manjini kada kažem nešto poput jeste li čitali oscara wildea, ili kada kažem baš bi bilo super otići letjeti po svemiru.
U manjini sam, da. A vi vičete na mene, i govorite mi :gdje mi je pamet? Pa ne znam gdje je, da znam sjedila bi tu kraj tebe i bila još jedna savršena kopija.
"E hana jel ti mogu ja nešto reći?"
Ne, ne možeš.
Bude prešareno, i ja budem ljuta.
Na sebe, jer ne šutim.
Jer razmišljam. Jer mislim. I jer onda to na kraju i kažem.
I ponekad, ponekad, ponekad, ponekad, bi htjela da shvatite da ono što govorim ima smisla. i ponekad, ponekad, ponekad bih bila presretna kada ne bi moje mišljenje shvaćali kao nešto trivijalno.
e a ponekad mi dođe da odem.
stvarno. i ne shvaćam zašto nisam.
možda jer nemam kamo?
a žalosti me to. ja bih ponekada vodila raspravu o nečemu drugome osim veličini sisa.
ozbiljno bih. bilo je zabavno prvih 489 puta, i možda će biti zabavno još koji put u budućnosti.
ali na kraju ja sam zadovoljna svojima.
e a ponekad, bi da kada sam perverzna ne budete uvrijeđene, jer dame i gospodo, da to je bilo perverzno, i svi ste to pomislili, ja sam to samo rekla.
što je najtužnije vidim onaj trzaj osmjeha na vašem licu, ali to nisu pristojne teme za pristojne dame, o tome dečki pričaju, a ne cure, fine gospodske dame, i trzaj ostane samo trzaj.
i da.
smeta mi to.
ja sam ja.
i ostajem to.
i idući put ja ću opet reći, ja sam protiv.
a put poslije toga, ja ću reći treba im dati prava.
a put poslije toga, reći ću, ne, ja ne žudim za novim brojem cosmopolitana.
znaš zašto?
uvijek mi ostaje zadovoljstvo dok te gledam kako se pjeniš.
Post je objavljen 07.05.2010. u 22:43 sati.