Marketing
...fix you...
Tears stream down on your face
I promise you I will learn from my mistakes
Tears stream down on your face
And on your face I...And I will try to fix you
On mi je jedina utjeha sada. Sami smo. Daleko od svih. Plačem. On briše moj suze, i plače samnom. Ne, ne dopuštam da plače zbog mene. Zbog mojih osjećaja. Znala sam da će se nešto takvo dogoditi. Ja sam jednostavno antitalent za ljubav. To sam znala i prije. Ali.. Bila sam uporna i nije mi se moglo dokazat. A sad se grizem. Sada plačem i gorim. Zato se povlačim. Samo sam ondje. S njim. On me voli. Ondje. Daleko. Osjećam se sigurno. Njegove predivne velike oči me gledaju i znaju utješiti. Vraća mi se osmijeh na lice. Ali to ne traje dugo. I tada se njegove oči pune suzama.
-''Jesi li ti ikada bio zaljubljen?''
-''Jesam.''
-''Onda razumiješ''
-''Naravno da razumijem.''
Grli me. Ne pušta me iz zagrljaja. Poljupcima u čelo.. Tako se osjećam bolje i sigurnije. On me voli. Da voli me. Vrijeme je da se vratim u stvarnost. Tamo me on ne voli. Tamo sam sama. Nemam nikoga da me primi za ruku i vodi me. Ona lažna nada. Oni njegovi pogledi. Kako je to u sekudni samo nestalo.
Pitam se zašto.. Zašto sam morala biti toliko znatiželjna? Zašto sam morala ići tražiti. I gle.. Gle kako sam opet završila. Opet naivna i slomljena. Želim da ode. A opet ne želim. Kako ću dalje? Izdržat ću. Znam da hoću. Ali i dalje se želim bacit u njegov zagrljaj. Čvrsto ga stisnut, zažmirit i reći mu ono što nikada nikome nisam rekla.
Sama pomisao na njega i sve me boli. Kao da me netko svom snagom udario u trbuh. I ja padam. Tonem. Nemogu ustat. I tako ležim. I tako će biti neko vrijeme. Dok prestane padat ta kiša. Dok dođe sunce i bude predivno. Sve dok me on ne bude podigao. Dok se ne pojavi u stvarnosti. Primi me za ruku. Zagrli. Poljubi u čelo. I šapne što već dugo želim da mi kaže.
Post je objavljen 07.05.2010. u 15:03 sati.