iskreno, danas mi nije svejedno i danas mi se ne sviđa ova igra. reći će mi sad, dijete moje nije to igra to je život. e pa nije, jer mala iva je bila život a ima onih koji ne vole život, drogiraju život, mrze život, truju ga, odbacuju, troše i tek tolko, imaju. i podmukla je to bolešćuga, pravi rulet, i nadaš se da se kuglica neće zaustavit na crnom polju jer znaš da onda odlaziš i da je igra gotova.
i ljuta sam, svaki put sam ljuta. jer samo odlaze i ne mogu ništa a najrađe bi ih istukla jer su otišli...ma istukla bi ih da se probude jer su preduboko zaspali...ma istukla bih nepravdu i istukla bih sve greške i sve što je krivo. i tako sam ljuta kad nema mogućnosti izbora, kad je tužno i bezobrazno. tako sam ljuta kad je nezasluženo.
i kuglica se vrti i dok se vrti dobro je, pa stane...pa dobiješ nalaze, nalazi pokažu crveno polje, dobro je još ima nade, pa ju vrtiš dalje, igraš, guraš, ulažeš žetone, dobivaš gubiš al na crno ne stavljaš i nadaš se, nadaš se da ćeš imat sreće.
Post je objavljen 06.05.2010. u 22:38 sati.