Marketing
I miss your laugh, I miss your smile, I miss everything about you.
nedavno sam provela dva najbolja dana u zivotu... s njim. svaki trenutak... svaku sekundu sam bila pored njega...
plasila sam se tog susreta. na jedan nacin... plasila sam se svojih ocekivanja, njegovih ocekivanja, i plasila sam se razocarenja... i iznenadila sam se. ali pozitivno... rijeci jednostavno ne mogu opisati kako se osjecam. svaki trenutak u ta dva dana bio je tako lijep, i tako poseban... nemogu vjerovati da s nekim mogu funkcionirati na takav nacin... vezu kao ovu nikada nisam imala, nikad se nisam s nekim tako dobro slagala... uvijek sam mislila da je potrebno provesti godine s nekim u vezi kako biste se mogli slagati. nema mana... nas odnos je jednostavno savrsen ( osim daljine izmedju nas)... ne mogu reci da sam se i jednom mogla pozaliti na njega, ili na nas odnos... jednostavno on mi neda da budem onakva kakva inace jesam : djetinjasta. cangrizava i teskog karaktera kakva jesam u vezama... on je sve suprotno od mene... toliko me je promijenio, nisam mislila da muskarcu mogu vjerovati toliko... uvijek koliko god sam se vezala, uvijek je postojala neka granica, neka barijera koju nikad nisam prelazila. nikad nisam mislila da cu moci opet vjerovati nekome toliko da se potpuno prepustim... da potpuno vjerujem. i da znam da bi me jedno razocarenje u tu osobu potpuno slomilo... unistilo...ali njemu vjerujem. potpuno.
dokazao mi je puno puta da mu mogu vjerovati... cak i prije ova dva dana... iako nije mogao biti samnom u zivo, ipak mi je pokazao da mu je stalo...bio samnom kad god sam to trebala, ostajao po cijelu noc budan samo zbog mene... neopisivo je kolko mi je to sve znacilo... i ova dva dana s njime su samo ucinila da ga zavolim jos vise, i da me jos vise boli ta daljina koja nas dijeli.
ali pokazao mi je zaista, da mu je stalo... nemogu opisati kako je dobar osjecaj kada osjecas da te netko voli, da je nekome stvarno stalo. jer s njime to nisu vise samo rijeci... svaki trenutak ta dva dana je bio tako poseban... iskreno ne zelim ni pisati ovdje o tome... to su nekako osjecaji koje zelim sacuvati samo za sebe...
jedino sto zelim reci je da nemogu vjerovati da imam nekoga kao sto je on... jer je on za mene jednostavno savrsen... i ponekad se osjecam kao da ja nisam dovoljno dobra za njega. strah me je da cu ga jednostavno izgubiti, samo tako... previse me je strah ove sigurnosti koju osjecam s njime. ali znam da ga volim, neizmjerno... i znam da on mene voli...
i to je sve sto trebam znati...
ostalo mi i nije vazno...
Post je objavljen 06.05.2010. u 21:33 sati.