Marketing
Čudesna stvar #4 - Slušalice u ušima
Slušalice u ušima
Danas sam kupila nove slušalice za MP3 player jer su stare jednostavno otkazale rad. Obje, ne samo lijeva kao dosad. Obje su stale usred pjesme i ni mrdac dalje. Ni noticu. Ništa.
Pa sam odmarširala do centra i kupila sjajne slušalice, one koje ti nekako uđu skroz u uho pa kad uključiš glazbu na najjače, ne čuješ ništa iz vanjskog svijeta.
Moja prijateljica kaže da je to znak otuđenja. Ne mislim da je tako. Stavim slušalice na uši i gledam kako pored mene promiče svijet, automobili, ljudi, osmijesi, male tuge... i ponekad, kad pogodim raspoloženje i kad pogodim raspored oblaka vani i kad pogodim raspored nijansi zelene u šumi kraj koje svakodnevno prolazim i kad pogodim pravog psa koji će prošetati uz cestu... tada se - ponekad - osjećam kao u filmu, kao da sam upravo iz ovog stvarnog svijeta zakoračila u onaj celuloidni, i oči su mi kamera, snimaju, švenkaju, izvlače, kadriraju... a u glavi ne prestaje brbljati glas pripovjedača, duboki brundavi Boris-Godunov-bas pripovjedača...
Svake subote i nedjelje sjedam na bicikl i vozim u brda. Prolazim prvo centar mog grada i gužvu, automobile, kave, buku. Prolazim potom naselja, sela, sve rjeđa i rjeđa, dok konačno ne zamaknem za jedan ugao i predamnom se otvore zelena brda i otvori se nebo i oblaci i ponekad magla, ponekad blijedi azur u visinama, i ja vrtim svoje pedale, i slušam kako mi u ušima ječe tuđi akordi, tuđa sreća, tuđi uspjesi, tuđe tuge i ponekad raširim ruke široko, jako, jako široko i vičem u šumu, u oblake, u nebo, vičem najjače što mogu, vičem svoju sreću, svoju glazbu, vičem sebe.
Slušalice u ušima su, ako mene pitate, neizostavan sastojak one samo moje sreće.
Post je objavljen 06.05.2010. u 19:07 sati.