Kuda idu divlje svinje???
DR. GORAN SUŠIĆ JOŠ PRIJE DVA DESETLJEĆA UPOZORIO DA ĆE ALOHTONA DIVLJAČ UGROZITI OTOČNA LJUDSKA STANIŠTA...
DR. GORAN SUŠIĆ JOŠ PRIJE DVA DESETLJEĆA UPOZORIO DA ĆE ALOHTONA DIVLJAČ UGROZITI OTOČNA LJUDSKA STANIŠTA
Uklanjanje divljih svinja sa Cresa moglo bi potrajati i 30 godina
Znanost je dokazala da se problem ne može riješiti lovačkim metodama, na koje su i neki drugi otoci gubili desetljeća, a mi smo ih na osnovi njihovog iskustva mogli preskočiti
Jelena ANDROIĆ
Nakon što su nedavno na izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća Malog Lošinja jednoglasno prihvaćeni zaključci kojima se od države i županije traže hitne mjere za eliminaciju alohtone divljači s otoka jer je ulaskom divljih svinja u ljudska staništa, osobito pred početak turističke sezone, »kap prelila čašu«, o ovom smo dugogodišnjem problemu otočana razgovarali s biologom dr. Goranom Sušićem, osobom koja je na scenarij koji se sada odigrava upozoravala još prije 20 godina. Dr. Sušić, inače voditelj Eko centra »Caput Insulae« u Belom, o eliminaciji alohtone divljači s otoka, u suradnji s kolegicom Vesnom Radek pisao je priručnike i sudjelovao na međunarodnim konferencijama, no prvenstveno je znanstvenik koji, kako kaže, čita znanstvene radove i sumira iskustva onih koji su problem riješili. Isto tako napominje da se u cijelu ovu priču nikad ne bi miješao da alohtona divljač ne ugrožava prirodu otoka Cresa, bjeloglave supove i čitavu bioraznolikost otoka, a zaštita prirode je ono čime se čitav život kao biolog bavi.
– Osobno volim divlje svinje, volim i jelene, i sve životinje, i protivnik sam svakog ubijanja i nasilja nad prirodom. Međutim tim sam se problemom prisiljen baviti otkad sam došao na Cres. Kad sam kao biolog shvatio da se zbiva nešto što će u budućnosti imati katastrofalne posljedice, shvatio sam da moram upozoriti javnost i nadležne da će ugrožavanje krhke otočne međuovisnosti pašnjaka, ovaca, bjeloglavih supova i niza drugih biljnih i životinjskih vrsta dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže koja će se sigurno odraziti na sigurnost i zdravlje ljudi. No, najveću sam štetu nanio sebi samome. I danas me neki optužuju da iza mojih upozorenja stoje neki moji privatni interesi.
Vi naglašavate da je nešto trebalo poduzeti prije deset godina, no nije učinjeno ništa. Što mislite, je li moguće učiniti sada, a da bude učinovito?
– Na žalost, ništa učinkovito se ne može učiniti u kratko vrijeme, posebno ne do početka ove turističke sezone. Uklanjanje divljih svinja s otoka veličine Cresa po iskustvima drugih otoka s istim problemom trajalo je i 30 godina. Na svakom od tih 25 otoka gdje je problem riješen, o rješavanju nisu odlučivali lokalni političari kao kod nas, nego stručne službe za zaštitu prirode. Političari su samo donijeli odluku da žele riješiti problem, i osigurali novac. Dakle, prvo mora doći do političkog konsenzusa: da ministar da nalog, da ga županija podrži i da se oba grada, mislim na Cres i Mali Lošinj, slože, a izradu plana provedbe i njenu koordinaciju treba preuzeti Državni zavod za zaštitu prirode. Bez prebacivanja loptice odgovornosti. Gradovi bi trebali zatražiti da ministar divlje svinje i jelene lopatare proglasi štetočinama i isključi ih iz zakona o lovstvu. Dosad smo gubili jako mnogo vremena na diskusiju jesu li divlje svinje alohtone, zatim je li istina da kolju janjce, a onda što se, kako i kada smi TRI KORAKA ZA ELIMINACIJU ALOHTONE DIVLJAČI
1. KORAK: gradovi traže da ministar divlje svinje i jelene lopatare proglasi štetočinama i isključi iz Zakona o lovu
2. KORAK: ustanoviti točno početno brojno stanje divljači
3. KORAK: lokalna zajednica zapošljava profesionalu ekipu lovaca kojima će to biti posao 24 sata dnevno
UČINAK METODA UKLANJANJA NA SANTA CATALINI
39% klopke
30% sustavni izlov uz pomoć pasa
26% lov sa čeke
3% helikopterski lov
2% noćno osvjetljavanje
CIJENA: 3 milijuna dolara
Cres nije beskorisnI kamenjar
– Treba imati na umu da je Cres po bioraznolikosti najvredniji otok na Mediteranu i jedan od najvrednijih na svijetu. Nedopustiv je ovakav odnos države prema jednom takvom bogatstvu, ovdje mislim na nadležna ministarstva koja se prema Cresu odnose kao da je komad nekakvog pustog i beskorisnog kamenjara. Svakoj zreloj državi koja poštuje svoje zakone i međunarodne konvencije, bilo bi samorazumljivo da poduzme mjere zaštite tako vrijednog prostora. Već je odavno trebala biti pod zaštitom jedinstvena šuma Tramuntana, prošireni ornitološki rezervati i uspostavljeni novi, pa možda čak i čitav otok Cres proglašen parkom prirode. No, kod nas se to ne čini isključivo radi nezamjeranja raznim lobijima.
Ne vjerujem da će ukinuti lovišta
– Ako zaista želite riješiti problem, specijalisti za divlje svinje u svijetu postoje, pored ostalog okupljeni su i u Invasive Species Specialist Group, koji čini oko 150 eksperata koje okuplja International Council for Nature Conservation, organizacija za zaštitu prirode UN-a. Mene brine što metode i znanstveni radovi postoje, i sve je itekako dostupno na internetu, a da se time nitko kod nas ne zna ili ne želi služiti. Otoci oko Novog Zelanda, Australije, otoci Santa Rosa i Santa Catalina u Kalifornijskom zaljevu, Havaji, otoci Santiago i Pinta u otočju Galapagos, svi oni imaju iskustva koja su već poznata i znanstveno publicirana. I ne postoji jedinstvena metoda jer za svaki se otok, kako je svaki specifičan, treba ustanoviti skup specifičnih metoda. Sve to poznato je i kolegi Aljoši Dupliću koji je kao biolog i djelatnik Državnog zavoda za zaštitu prirode uključen u županijski tim za izradu Akcijskog plana, pa bi vam on to sve, siguran sam, još bolje mogao elaborirati. Ipak, nisam optimist. Mislim da konsenzus državne, regionalne i lokalne razine neće uspjeti i da se neće pozvati stručnjaci i ozbiljno krenuti rješavati problem. Početak rješavanja problema je posve ukinuti lovište i proglasiti te vrste štetočinama, a to nisu spremni učiniti. Zašto – razmislite sami.
Jeleni lopatari pogubniji od divljih svinja
Kakav utjecaj divlja svinja i jelen lopatar imaju na bioraznolikost otoka?
– Divlju svinju je IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode) proglasila jednom od 100 najopasnijih invazivnih vrsta na svijetu, najopasnijih po bioraznolikost, po stabilnosti ekosustava u kojima prije nisu obitavale, dakle gdje nisu zavičajna vrsta. Premda su divlje svinje same po sebi opasne jer prenose smrtonosne viruse, a čovjeka mogu usmrtiti i u napadu. No prvo treba imati na umu da su otoci zatvoreni ekološki sustavi. Kad jednom izumru otočne populacije, to je to, nema ih više. Dakle, životinjske i biljne populacije na otocima su izuzetno osjetljive, fragilne, i unošenje bilo koje druge vrste za otok može biti pogubno. No, iako sada govorimo o divljim svinjama, dugoročno su po otok čak opasniji jeleni lopatari. Slučajno su i jedni i drugi neprijatelji ovcama, ali dok svinja jede ovce, dakle direktno ih napada i to samo kad su joj uskraćeni drugi izvori hrane, u određeno doba godine, jelen lopatar im je dugoročno gori neprijatelj. Jelen lopatar pojede trave kao šest ovaca: trave na otocima slijedom toga ima sve manje, pašnjaci su sve zarašteniji jer se smanjuje broj ovaca, ovčari su po prvi put prisiljeni kupovati sijeno, to je zatvoreni krug. Nestankom pašnjaka smanjuje se bioraznolikost i stabilnost ekosustava je narušena. Moram naglasiti da je creska ovca autohtona pasmina i ako ju izgubimo, izgubili smo jedan jedinstveni i neponovljivi genofond. Ova je ovca tisućama godina živjela u ravnoteži s prirodom. Kad sam ja došao na Cres, bilo je tu više od 30 tisuća ovaca, danas ih je tek malo više od 10 tisuća, dakle broj im se tri puta smanjio samo za mog radnog vijeka. Ulaskom jelena lopatara u stanište ovaca, i šuma postaje nešto savim drugo. Nema više donjeg sloja vegetacije, niti grmlja i mladica stabala, jer to sve jeleni obrste. Drugo, za razliku od ovaca koje mogu živjeti od minimalnih količina vode, ženka jelena lopatara treba 3 litre slatke vode na dan, mužjak 1,5 litru, dakle njih 1000 godišnje popije gotovo milijun litara vode! Popiju ju u onim lokvama koje su namijenjene ovcama, pa su ljudi prisiljeni kilometrima nositi kante s vodom. S aspekta bioraznolikosti dodatni je problem što u tim lokvama žive razna živa bića kojima je ta lokva stanište o kojem ovise.
Sustavno ignoriranje znanosti
– Nakon toliko godina upozoravanja, više nemam ni želje, ni volje, ni snage upozoravati ljude oko sebe kamo sve to vodi. Ako moje znanje i iskustvo ikome bude trebalo i ako me nadležni za rješavanje tog problema pozovu, rado ću pomoći, no ne želim da bilo tko pomisli kako se namećem, niti kako postoje neke posebne »moje« metode uklanjanja divljih svinja. Radi se samo o znanstvenom pristupu, koji se uporno izbjegava, a koji jedini vodi rješenju. A time bi se trebala baviti nadležna institucija – Državni zavod za zaštitu prirode, koji okuplja velik broj biologa. Ravnatelj tog Zavoda, Davorin Marković, također je prisustvovao sjednici u Malom Lošinju, pa bi zapravo njega trebalo pitati što i kako dalje.
je ubijati, a sve unutar Zakona o lovu. I neki su drugi otoci po 20 godina gubili na lovačke metode, nije to ništa strano, ali smatram da smo taj period, na temelju tuđeg iskustva, mogli preskočiti.
Znanost je dokazala da se problem ne može riješiti lovačkim metodama. Dakle, nakon što se ove vrste proglasi štetočinama i isključe iz zakona o lovstvu, treba ustanoviti početno stanje divljači, točnu brojku. To je jako bitno zato što su svinje izuzetno prilagodljive i nevjerojatno dobro reguliraju svoju brojnost. Nakon što se ustanovi brojnost, rješavanje se nikako ne smije ponovo povjeriti lovačkim udrugama koje su do sada dobivale županijska lovišta u lovozakup pod »uvjetom« da eliminiraju alohtonu divljač u dvije godine. Kad to nisu učinile, jednostavno im se produljio rok na još dvije godine. I tako to može ići unedogled – ili do prvog napada divlje svinje na nekog turista. Lokalna zajednica mora zaposliti profesionalonu ekipu lovaca kojima će to biti posao 24 sata na dan. To je druga faza. Međutim, samo ubijanje nije osnovna i glavna metoda. Na primjer, na Santa Catalini klopkama je uklonjeno 39 posto od njihovih gotovo 12 tisuća divljih svinja, 30 posto je riješeno sistematskim izlovom uz pomoć pasa, 26 posto lovom sa čeka, 3 posto helikopterskim lovom, 2 posto noćnim osvjetljavanjem, a sve to uz sveukupnu cijenu od preko 3 milijuna dolara. Na otoku Santiago, koji ima najveću uspješnost uklanjanja od svih otoka na kojima je taj problem trajno riješen, i gdje je uklonjeno čak 18 tisuća svinja, isprobali su sve metode i zaključili da je specifično trovanje najučinkovitija metoda.
Je li možda sada, kad su svinje zaprijetile turizmu, turistički »lobi« suprotstavljen lovačkom pa će se iz tog konflikta problem zaista početi rješavati?
– Mislim da kod nas turistički lobi ne postoji jer je turizam samo jedna usputna grana kojom se želi izvući novac preko ljeta. Turizam nije nešto o čemu mi strateški razmišljamo, on se događa spontano. A lovstvo je hobi, strast, tu nema stranačkih podjela. Zato lovci imaju interesni lobi, da ne izgube strast i hobi, koji im je važniji i od ovčarstva i od bjeloglavih supova. Nisu oni svi negativni samo zbog toga što su lovci, ima među njima i dobrih ljudi, ali će uvijek podržati drugog lovca.
Ministarstvo kulture predložilo vas je za člana županijske radne skupine za izradu akcijskog plana rješavanja problema alohtone divljači s otoka, ali niste postali njen član. Zašto?
– Odgovor biste trebali potražiti od onih koji nisu prihvatili moje sudjelovanje u radu tog tijela. Dugo sam vremena zajedno s članovima SUKIDO-a, dakle Saveza udruga kvarnerskih i dalmatinskih otoka, pokušavao dogovoriti sastanak s ministrom Čobankovićem. Kada nas je napokon primio, i kad smo mu iznijeli metode rješavanja problema, ali ne svoje, već metode stručnjaka za koje se zna da funkcioniraju, i predložili im eksperte s talijanskog instituta koji se bavi eliminiranjem invazivnih vrsta, ministar je predložio da ih se dovede. Mi smo stručnjake kontaktirali, oni su ponudili prijedlog rješenja, čak i financiranja preko EU, bili su spremni doći, ali nakon godinu dana nitko ih iz ministarstva nije kontaktirao. Ministarstvo je u međuvremenu promijenilo pristup i odlučilo da će to samo riješiti. Zašto, ne znam. Kada su problemi ponovno eskalirali, da bi valjda javnosti pokazali kako nešto poduzimaju, krenuli su u osnivanje radne skupine koja je trebala izraditi akcijski plan eliminiranja alohtone divljači. To je bilo prije godinu dana. Uglavnom, to je tijelo akcijski plan trebalo izraditi do jeseni prošle godine. Još nije izrađen. Kažu
Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/
Post je objavljen 06.05.2010. u 08:33 sati.