Marketing
Čudesna stvar #3 - Gacanje po lokvicama
Gacanje po lokvicama
Ozbiljno, kada ste zadnji puta skočili u lokvicu? Ili je barem niste pažljivo zaobišli na putu?
Dok sam bila klinka, skočiti u lokvu vode bio je najveći zamislivi gušt. Prolaziš, uočiš lokvicu nasred ceste, praviš se da ti to uopće nije zanimljivo... i onda kad dođeš do nje skočiš s obje noge u nju. A onda nekako čujemo "nemoj gaziti po lokvama" i "smočit ćeš noge" i "prehladit ćeš se" i "uništit ćeš cipele" i jednostavno "zaobiđi" milijun puta previše i prestanemo gaziti po lokvama. Jednostavno prestanemo. Mislim da zaobilaženje lokvica dođe zajedno s nošenjem kišobrana (čak i ljeti!), oblačenjem odgovarajuće odjeće (vesta i džempera), navlačenjem čarapa i onim trenutkom kada se stvari rade jer se moraju odraditi.
Moj danas 6,5-godišnji sin imao je možda godinu i pol dana kad smo se našli na rivi u Malinskoj, možda sat vremena nakon pljuska. Nasred rive nalazila se stvarno velika, možda deset centimetara duboka lokva. Polako i oprezno, istog izraza lica koji je meni trebao reć da ga lokva uopće ne zanima, dogegao se do ruba lokve, osvrnuo preko ramena, i u jednom brzom pokretu, mnogo bržem od onoga što bih očekivala od 1,5-godišnjaka, jurnuo u lokvu i - sjeo. Jurnula sam po dijete, a on je sjedio, mlatio ručicama po vodi i smijao se, gugutao, hihotao se, sretan, nasmijan, radostan.
Ali nemojte mi vjerovati na riječ: isprobajte. Gacanje po vodi je predivna, čudesna stvar. Probajte.
Post je objavljen 06.05.2010. u 00:16 sati.