Katastrofa, majketimile.
Crn ekran. Ništa restart, reset, reštekenzibite.
Subota, naravno.
U ponedjeljak, odfuraš kompjutor na servis (skipam storiju o cariniku, koji ne uviđa da sedam godina stara sprava sa spremnikom za ugljen i tankom za vodu nije uvedena u putovnici).
Magovi u prekograničnom servisu - jerbo u muškatnom Orašju su mi ionako uvalili falše Prozore oliti Vindouze te sam jedva izbjegao prijave i postupke u Stvarnom Realnoegzistirajućem Svijetu - kimaju glavicama čeono ćelavim.
Tjedan kasnije, zovu, gotovo, sređeno.
Granica jedna, druga.
Uštek, ukopč.
Crn ekran.
Copy-paste, vidi gore. ("Ha, dooođte ooopet". Slavonski ravno, razvučeno.)
Utorak, srijeda.
U četvrtak, ja se vratih iz dubine roaminga, vele iz servisa, nisu me mogli dobiti; treba moj parotop poslati na dijagnostiku. U - Zagreb. Otkud ja jesam, no ne idem uskoro. Ja da da. Da super. Oni, da šalju samo srijedom.
Te da dijagnostika u Zaaaaagrebu (slavonski ravno, razvučeno) traje - desetak dana.
Pa će se znati, isplati li se uskrsavati moj parotop. Laptop.
Ili da kupujem novi.
Iako sam mislio kupiti gume sa profilom.
Da ne budem riskantna sponzoruša u prometu.
(Retorika je, koliko Facebooka i Skypea, koliko bloga i surfanja netom po MojPosao.Hr-u čovjeka čini. Meni se čini, otkako je Klaptop crk'o, zamnom ni savski som ne bi prducnuo, da i imam muda skočit' mu ususret...)
Posao.
Veli Levantićka, meni ne treba posao, nego - veza za posao.
Javi se meni veza. Pazi, veza meni.
Da super ja firmi, super oni meni; zicer. Te da samo reda radi pošaljem cv.
Tjedan kasnije, javlja vezer, fak, raspisuje se natječaj, nemre interni vejkensi. Da pošaljem opet sivi.
Pošaljem.
Čekam.
Furam laptop amo tamo (a slatkooke carinice, majkomila...)
Veli vezer nakon tri tjedna - care, jebga, poništen natjećaj; pozic'ja uk'nuta, šta'š. (Fazlinovićevski lucidno).
Posao II
Švabe, Austrijanci, skužili brda plastične ambalaže po ubavom potočju i livadju BeiHerc. Te regrutirali preše iz Rumunjske i osnovali firmu u muškatnom Orašju. (Trošak registracije - kao četiri gume za Touarega.)
Te da sam ja super i divan i da je vizionarski naskok mog ćaće Vlaja bio na moju mater Švabu da oni mene zaposle.
Ja njima nađem odvjetnika, bilježnika, kancelariju. Pro Bono i Pro Bona ispoprevađam trideset pet deka ugovora. Koje naplati sudski tumač.
Te oni vele kako me baš žele zaposliti.
Na bazi sata.
Da lobiram kod vlasti u regiji.
Posao III
Zove bivši šef. Ja u bedu, ne javim se.
Šalje sms; buenas noticias; llamame, mamon!. Veli.
Ja ga llamnem.
Mislim si, neće mi valjda reć' da ima posao za mene.
I neće.
Buenas noticias - odoše oni iz Londre; posao mu ostaje, uzima sabatical, odoše u Afriku na dvije godine.
Sliježem ramenima, jedva čujno škripeći istima.
(Pita, paše li mi da se vidimo prije, u Londonu, ili kad presele, u Out of Africi.)
(Poluprijateljica nalijeće na godišnji. Iz Afganistana. U vikendicu na Braču. Te bih li došao, khm, khm, kad već nisam devedeset i neke poslije seminara ostao u sobi hotela B. u smogom ukoprenjenom kasnojesenskom S.) Mislim si, khm. Khm. Te khm, gledajući sliku joj na Facebooku.)
(Prijateljica dolazi iz Istanbula u Sarajevo. Raduje se susretu. Te mislim li da ćemo se ipak jednom vjenčati. Por el lado oscuro del corazon. Mislim si, khm. Khm. U nevjerici gledam srednjake i treperavi odgovor na ekranu, kojeg su sročili bez da pocrvene.)
Imao bih još toga.
Ali moja Zlatna Sponzorica raspakirava limenu kutiju sa sendvičima i navlači plavo radno odijelo. Dim, crni, suklja iz dimnjaka u znak prosperiteta, elektrifikacije Sibira i čelika, krvi petoljetke. Povlačim se. Ovo je ipak njezina motika od kompjutora, a ista i mene hrani, dok svašta tipkaju srednjaci odmetnuti....
Patria o muerte!
(Nek Grci ginu dok mi Hrvati podrigujemo na grah o trošku vlade. I, ipak, neka nam Chaveza... Poput kamička u cipelici... ;-) )
P.S.
Urnata na babata.
Naime.
Nije dosta imati obiteljsku grobnicu.
Nije dosta očekivati familijarni mir kad posljednji stric umre.
Jerbo, njegova munjena hanuma krene svojatat sve i svja.
Pa luda raca rođena krene njij uz nos na vrtlu sijati luk i krumpir (inače, dušice mile, imaju platfus i uske ručice i kolesterole, ali...)
Pa luda strina počupa.
Pa moji mene zovu ubosnu da ju dam hapsit, poradi sam prezimenom jedini nadležan.
Luda babetina skrši grobnicu, i obnovi po svom.
Ja fratra kulturno obavijestim o sporu. Ovaj me izgadi na mrtvo ime.
Moji pitaju, da mislim li ja to sve tako pustiti i da čije ja prezime nosim (nezaposlen i podaleko).
A ja si mislim...
Ne tako davno, zblenuh se kad mi Teutonci rekoše da pet godina po ukopu ravnaju grob. I da se masovno kremiraju teR pepeo sljubljuju sa tratinom u bukovim granama, umjesto patetike i ciganluka.
I mislim si....
Kad se jednom pepelast i prašnjavo kovitlav do neprepoznatljivosti slegnem od Svilaje do Kamešnice, teR im u oči upadnem sa srednjakom erigiranim ....
Zato je naslov posta, "urnata na babata". Eto.
Post je objavljen 05.05.2010. u 21:54 sati.