Stala sam skroz uza zid pokušavajući osluhnuti što se događa iza ugla u hodniku gdje mi se nalazila soba. Sven i Taylor su nešto očito pričali.
-Tay, otkud ti?- pitao je Sven nervozno.
-Došao sam Tamari. Rekla mi je da je bolesna, pa sam se odlučio posjetiti ju. Je li u sobi?- pitao je Taylor. Provirila sam i vidjela ih. To jest, Svena kako stoji ispred vrata moje sobe i Taylora koji rukom pokazuje na nju.
-Pa vidiš...onaa...-, Sven je počeo, a ja sam pljesnula rukama i ponovno se skrila iza zida.
-Jesi čuo to?- pitao je Tay. Svenu je to bio dovoljan znak da sam tu. Uvijek bismo tako učinili u kriznim situacijama.
-Ne. E, daj dođi u moju sobu, moram ti pokazati nešto.-, nasmješio se Sven, a Tay samo otresao rukama i krenuo za njim. Uskoro su nestali iza vrata. Potrčala sam do svoje sobe, otključala vrata, na brzinu skinula traperice i uvukla se u krevet. Razbarušila sam si kosu kako bi izgledala kao da sam cijeli dan ležala i bila bolesna. Čula sam Svena i Taylora iza vrata. Sve više su im se približavali.
-Tamara ti je tu, u sobi pored, samo kroz vrata prođi.-, Sven je rekao, a Taylor već polako ulazio.
-Okej, hvala.-, odvratio je. Kad je ušao zatvorio je vrata.
-Tams? Spavaš?- tiho je pitao. Pogledala sam ga poluotvorenih očiju glumeći bolest.
-Ne.-, nasmješila sam se blago, a on je sjeo pored mene.
-Hej.-, nasmješio se i blago mi prošao rukom po čelu.
-Hej i tebi.-, idalje sam glumila bolest. K vragu, bila sam tako dobra glumica.
-Kako si mi?- prošao mi je vršcima prstiju preko obraza.
-Loše. Boli me glava.-, potužila sam se lažno.
-Ajoj, jadničak mali. Sad ću ti ja nabaviti tabletu. Idem na recepciju, odmah se vraćam.-, sagnuo se i poljubio me u čelo. Srce mi je definitivno preskočilo par otkucaja. Izašao je iz sobe, a Sven isti tren uletio kroz druga vrata. Zatrčao se do glavnih vrata i kroz špijunku pogledao koliko je Tay odmakao.
-Jesi ti normalna?- odjednom je rekao, iako vrlo tiho za svaki slučaj.
-Molim?- nasmijala sam se.
-Gdje si cijelu noć? Ha?- stao je ispred mene i jednu ruku stavio na bok.
-Šta misliš? Eno me, skićem se po gradu!- odvratila sam sarkastično.
-Slušaj me, mlada damo! Takvim se tonom nećeš samnom razgovarati jer ću ti nazvati mamu, jesmo se razumjeli?- počeo mi je prijetiti prstom.
-Jesmo.-, odvratila sam.
-Dobro. Idući put kad planiraš otići i izbivati cijelu noć, a slijedeće jutro poslati nekog da lupa po vratima čitavo jutro potrudi se da nam javiš. Ili barem možemo zajedno smislit neki plan.-, očito mi je držao prodike koje su završile neočekivano.
-Dobro. Ok.-, čudno sam ga pogledala.
-Mi smo frendovi. Jedan se uvali, a drugi...pa...gleda?- nasmijao se.
-Frendovi.-, nasmješila sam se. Sjeo je pored mene na krevet i zagrlio me.
-A sad, odglumi ovo sa stilom.-, rekao je i razbarušio mi kosu još više, razmazao šminku koje je ionako bilo vrlo malo, a zatim otišao iz sobe. Tay je ušao kroz nekih par sekundi.
-Hej, vratio si se.-, rekla sam.
-Jesam. I imam tabletu.-, izvadio je cijeli blok tableta iz džepa. Nasmijala sam se i zatim nakašljala, sve je dio glume. Natočio mi je vodu u čašu i istisnuo jednu tabletu iz pločice. Popila sam to. Očito postajem i tabletoman!
-Hvala ti.-, odložila sam čašu i legla na krevet. Pokrio me pokrivačem i stisnuo ga sa svih strana kako bi meni bilo što toplije i ugodnije. Osmjehnula sam se, a on je obišao oko kreveta i legao pored mene s moje lijeve strane. Podvukao je desnu ruku pod moj glavu jednu nogu prebacio preko mojih.
-Eto... Bolje sad?- nasmješio se.
-Aha...ovaj, hoću reći je...mislim, nije da si morao to napravit da bi meni bilo bolje...ne želim reći da mi nije drago...mislim...Ajme...što ti od mene radiš.-, posramljeno sam pogledala prema stropu, a on se nasmijao. Prislonio je svoju glavu skroz blizu mojoj i poljubio me u čelo, oprezno i vrlo polako. Nasmješila sam se. Zagrlio me i drugom rukom. Zatvorila sam oči i u potpunosti se prepustila trenutku.
-Jako mi se sviđaš.-, odjednom je rekao.
-I ti meni.-, odvratila sam.
-Hoćemo onda...nekad izaći?- zamucao je na tren.
-Voljela bih to.-, pogledala sam ga i vidjela kako se nasmješio.
-Super onda.-, ostali smo tako ležati i pričati još neko vrijeme, a zatim je on morao otići. Vraćaju se u SAD danas. Baš mi je žao što sam uprskala sve šanse s njim ovih dana. Provela sam cijeli dan u hotelu i druženju s dečkima. Zatim smo i mi počeli pakirati svoje kovčege. Bilo je već oko osam na večer. Sutra i mi pakiramo za Hrvatsku. Napokon kući. Umara me sve ovo. Zazvonio mi je mobitel. Bio je na noćnom ormariću, pa sam otišla do njega i pogledala broj. Nepoznato. Hmm....
-Yes?- javila sam se.
-Hej.-, rekao je neki prilično dubok glas s druge strane.
-Da...hej..uhm, s kim razgovaram, ako smijem znati?- zbunjeno sam krenula natrag prema ormaru.
-A da pogađaš?- netko je rekao potpuno mirno s druge strane.
-Pogađam?- nasmješila sam se.
-Da. Da vidimo koliko te ide sreća, jer mene nikako neće.-, odvratila je osoba mirno.
-Okej...uhm...Tom?- pitala sam.
-Bingo. Imaš sreće.-, nasmijao se.
-Ček, ček, ček.-, stala sam na sred sobe i stavila ruku na bokove, -TI si nazvao?- naglasila sam prvu riječ.
-Nisi još čula zašto.-, kako može biti tako staložen i miran?
-Ok, zašto onda?- nastavila sam pakirati odjeću.
-Zato. Zato što mi ne daš mira. Razmišljam o tebi cijeli dan, molim te, otjeraj se iz moje glave, bio bih ti zahvalan.-, nasmješila sam se na ovo, -Ja te jednostavno moram ponovno vidjeti. I ne namjeravam se zadovoljiti vašim slijedećim nastupom.-, nasmijala sam se.
-Ma jesi ti lud? Pa ja se sutra vraćam doma!- rekla sam pokušavajući mu dati do znanja da me ne zanima previše.
-Jesam. Lud. Puko skroz. I to sve zbog tebe. Kad je s tobom tako jebeno dobro.-, odvratio je.
-Što bih ja sad trebala?- sarkastično sam pitala.
Post je objavljen 05.05.2010. u 19:44 sati.