Jutro mi se uvuklo između trepavica
nakon prosanjanih snova u bijelom,
a bezimeni muškarac smeđe kose
s iskrama u očima
i bez osmijeha na usnama
pohodio je neke zarasle staze mojih snova.
Vrijeme se provrtjelo i ove noći,
burno, nošeno kišom i vjetrom,
ove kapi donijele su
na vidjelo mnoge sjene
kojima se pokrivah tijekom noći,
mnoge sudbine koje vidjeh
tijekom ovog sna.
Kao uspomene
pojavili su se bijeli likovi,
utopili se u moj pogled
i prošli smo nekim prostorima,
nikad dotaknutim,
nikad na dva mjesta
istovremeno posjećenim.
Bijelo sanjano
... nema te,
nisi bio u tom snu,
nisi iznikao iz topline osjećaja,
ne dotaknuh te,
jer ne osjećamo isto,
zaostaješ u hodu
... nema te.
Iza vrata čeka neka tama
u koju ćeš ući i slutim,
bit će to ptica
koja odlijeće zauvijek.
napisano: 16.09.2005. u 7:09h na portalu iskrica-weblog i ponovljeno 01.03.2006. u 7:07h ,iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.