Zaljubiš se. Najs.
I sva si eterična i sve ti je lijepo i letiš nekoliko metara iznad zemlje. Svijet oko tebe je lijep. Ti si lijepa. Sve je lijepo. Toliko je sve lijepo da ti je pomalo muka od toga.
A onda se nešto dogodi i sve ode u Tri Krasne.
Prođe vrijeme i osjetila si leptiriće još nekoliko puta poslje. Baš te briga za neke davne leptiriće. Zaboravljeni su jednako kao i osoba koja ih je provocirala na rad. Sad sve nekako sumnjaš da je ta osoba, ako je se ikad sjetiš, ikad i mogla razmahati krilima leptira.
I onda je sretneš, ili vidiš sliku, ili pročitaš ime.
I osjetiš tisuću krila negdje u želucu. Nije ti poznat osjećaj, nisu to leptirići.
Tek kad opet osjetiš muku, tek kad ti krene na povraćanje shvatiš, ovo nisu leptirići, ovo su moljci!
Zašto je ovo napisano? Zato da ustvrdim da sve ide kroz želudac. I kad si zaljubljen i kada definitivno više nisi.
Za one koji žele znati više:
sada samo moljci
Post je objavljen 05.05.2010. u 17:16 sati.