Jugo dere li ga dere. Ovo mi tako sliči na snažnu mušku rečenicu da ću odmah odustati.
Gledaš stare filmove, a ono sve macho man do macho mane.
Puknu ( ili se kaže pucnu od pucketati) prstima, a oko njih vedra i patnička ženska lica s razderanim srcima.
Tko sve nije u povijesti muškarac?
Čak je i Tito bio muškarac. Kolikim je tek on ženama slomio srce, ali i muškarcima, njima baš ne srce, ali postoje i drugi organi ne manje važni.
Koliko bi, u njegovom slučaju, psihijatriji imali posla. Ne samo sudionici i povjesničari kao jučer u Otvorenom (koga vraga mi je to trebalo gledati i slušati. Onog prčuljka (ne znam odakle mi ovaj izraz) od Matvejevića na pr. Koji je ono fločun što bi rekli splićani.
Fine ženske duše pišu po blogovima, a neke su zalutale u muška tijela . I obrnuto, da ne bi mislili da imam nešto protiv muškaraca.
Ravnopravnost spolova!? Ta nemojte kazati!
http://www.youtube.com/watch?v=FXrT8tz5nCc
Evo malo znanja sa Wikipedije:
Feminizam je pokret koji je nastao u zapadnim zemljama u XIX. stoljeću kao jedna od posljedica industrijske revolucije. Razvoj strojeva je počeo otklanjati potrebu za ljudskom radnom snagom, postepeno eliminirajući jednu od prednosti koju su muškarci imali nad ženama. To je omogućilo ženama da postanu sve značajniji dio radne snage, pogotovo za vrijeme prvog svjetskog rata kada su zamjenjivale muškarce na frontu.
• Feministkinja; feminist - osoba koja podržava neku femnističku ideologiju te se zalaže protiv patrijarhata i rodne neravnopravnosti.
Feministički pokret se ispočetka javljao u dva oblika - kao pokret za ravnopravnost u plaćama, odnosno kao pokret kao davanje prava glasa ženama. Ovo potonje je s vremenom postignuto u većini zapadnih zemalja nakon prvog svjetskog rata, a kasnije i u ostatku svijeta.
Kako je politička, a i ekonomska ravnopravnost žena postignuta u institucionalnom smislu, tako je i feminizam postepeno evoluirao u novu formu tzv. radikalnog feminizma kome je cilj bio promijeniti tradicionalnu ulogu žene u društvu putem napada na brak i materinstvo kao tradicionalne institucije, odnosno na muškarce koji su po prirodi represivni prema ženama. Iako je relativno malen broj žena prihvatio taj ekstremni stav, danas se feminizam najčešće povezuje s njim.
Feminizam se u posljednje vrijeme javlja i kao svojevrsna obrambena reakcija na porast neo-konzervativizma i vjerskog fundamentalizma, kojima je cilj vratiti tradicionalne institucije kao i tradicionalni položaj žene u društvu.
Feminizam se razvijao u valovima:
• Prvi val feminizma - traje kroz 19.st. i označava borbu žena za pravo glasa. Te feministkinje su poznate kao sufražetkinje.
• Drugi val feminizma - javlja se 60-ih godina prošlog stoljeća i traje do 80-ih godina. Označava klasične postavke i fokuse feminizama; organizacija masovnog pokreta, rodna ravnopravnost, antiimperijalizam, promjenu zakonodavstva, ženske i feminističke časopise, edukacija žena, problematika muškog nasilja i slično...
• Treći val feminizma - započinje krajem 80-ih godina prošlog stoljeća i razvija se i danas; pokušava negirati rod i nadilaziti rodne razlike te je s toga blizak drugim teorijama: queer teoriji, post-kolonijalnoj teoriji, transnacionalizmu, ekofeminizmu, trans-feminizmu te ostalim novim feminističkim teorijama i novim društvenim problematikama s kojima se žene susreću.
Tri glavne tendencije u feminizmu 70ih godina XX.st [uredi]
• radikalni feminizam - radikalne feministkinje ističu važnost akcije i prosvjeda kao način i metodu osvajanja ženskog prostora i izgradnju ženske kulture. Drugi fokusi jesu muško nasilje nad ženama, silovanje, žensko ropstvo i pornografija. Kao glavni krivac za rodnu neravnopravnost radikalne feministkinje krive patrijarhat, kao cjelokupan sustav muške vlasti nad ženama; od muških vladar, muške vojske, muške industrije, muške religije, muške znanosti i muške kulture.
• socijalistički feminizam - za razliku od radikalnih feministkinja koje ističu važnost prosvjeda, akcije i aktivnog sukobljavanja s patrijarhatom i njegovim posljedicama, socijalističke feministkinje naglašavaju nužnost zajedničke akcija sa drugim potlačenim skupinama i klasama - anti-imperijalističkom pokretu, radničkim organizacijama, lijevim političkim strankama; te u novije vrijeme antiglobalizmu/alterglobalizmu, LGBTIQ pokretu, sindikalnim grupama.. Glavna metoda za ostvarivanje ženskog pitanja za socijalističke feministkinje jest dijalog. U muške institucije treba dijalogom raspraviti o značenju i važnosti feminističke borbe, rodnom tlačenju, rodnim odnosima i rodnoj ravnopravnosti. Glavni izvor rodne neravnopravnosti, po socijalističkim feministkinjama nije patrijarhat, već klasna eksploatacija iz koje tek nastaje patrijarhat. Pravo na rodno oslobođenje nije moguće sve dokle su moć i bogatstvo u rukama nekolicine malobrojnih i ekonomski samostalnih muškaraca.
• liberalni feminizam - podržavaju one feministkinje koje vjeruju u postojeći društveni sustav, kojeg treba popraviti a ne rušiti. Zakonodavstvo je, smatraju, jedina metoda kojom će se uvesti rodna ravnopravnost, a najvažniji zadatak jest potaknuti žene na obrazovanje i političko participiranje.
• Dakako, svi ovi gornji feminizmi u praksi se miješaju i upravo ima najmanje pobornica (i pobornika) samo jednog feminizma.
Fokusi današnjeg feminizma:
• Jednaka građanska i politička prava muškaraca i žena
• Besplatna i sigurna kontracepcija te pravo na pobačaj
• Pravo na slobodu i život žena bez muškaraca te lezbijsko materinstvo
• Silovanje u braku
• Jednake plaće muškaraca i žene te jednake mogućnosti na radnom mjestu
• Reproduktivna prava i kontrola rađanja
• Nasilje u obitelji
• Seksualna eksploatacija
• Traficking - žensko ropstvo
• Ženska solidarnost
• Prava LGBTIQ osoba, osobito lezbijki, te žena iz drugih marginaliziranih skupina, etničkih skupina..
• Teza "privatno je političko" - ne postoji privatno pitanje ukoliko se radi o diskriminaciji i nasilju, jer oni su sami političko pitanje i zahtijevaju društvenu ili državnu intervenciju
---------------
Nota bene, znate li tko je u Europi posljednji dao prava glasa Židovima i ženama?
A što se tiče borbe za ženska prava u Hrvata sjetite se tko je u današnjoj slobodnoj Hrvatskoj na čelu takvih pokreta i jesu li vam antipatične ili simpatične i li vas njihova borba za ženska prava uopće zanima?
Osobno se ne osjećam ugrožena, ali sam duboko svjesna da ne bih bila ni u kakvim teškoćama da sam sa ovim mozgom u muškom tijelu.
Potpuno bi drugačije sa mnom razgovarali muškarci, a što je najtragičnije i žene.
Post je objavljen 05.05.2010. u 08:21 sati.