Prije nekoliko godina sam pohađala, tj. unatoč kompjutorskom neznanju, završila tečaj knjigovodstva i osposobila se za rad samostalnog knjigovođe. Udžbenici su bili starijeg izdanja, a popratno, mlađi su se žalili i na sustav DOS ( što to znači, nisam tad imala pojma).
Kolega veterinar i ja smo bili, zajedno sa profesorom, „najstarije izdanje“ ha ha ha, i sudeći po reakcijama mladih iz okoline, predmet njihove zafrkancije. Ne bih se ovdje hvalila svojim uspjehom na praktičnom dijelu ispita, da to nije proizvelo kod istih pristojnu distancu od zafrkancije i kratko poštovanje, bar dok su prepisivali moju „praksu“.
No, to nije tema.
Među njima je bio dečko s prve godine nekog fakulteta, koji je pri obradi lekcije u kojoj su se spominjali troškovi za zimnicu zaposlenicima poduzeća, pitao:
„Profesore, što je to zimnica?“
Mnogi su se zasmijali, đaci k'o đaci, ali dečko je bio ozbiljan. Profesor je počeo objašnjavati i nabrajati „čuda“, od sindikalnog kiselog kupusa do svinjskih polovica, kasa uzajamne pomoći, i malo zanesen prošlošću proširio temu do 13.-te plaće, novogodišnjih paketića, Djeda Mraza, K-15 povlastice, odmarališta, sindikalnih putovanja i još koješta...
Dečko je ozbiljno i pozorno slušao i na njemu se vidjela zainteresiranost za povijest koju on, logično, sa svojih 20.-tak godina nije mogao znati.
Kako su uvedene nove radosti, sustavi i pojmovi: božićnica, uskrsnica, Windows, regres, zimnica je otišla u ropotarnicu povijesti, ne samo jezične. Sve u duhu s vremenom u kom živimo, i tu ne vidim problem.
Nego mene brine, da bi uskoro neki prvašić mogao upitati:
„Učiteljice, što je to regres?“
Iako se udžbenici u nas munjevitom brzinom prepravljaju, također u duhu s vremenom, slova su uvijek ista. Kako je onomad nestalo greškom slovo „DŽ“, možda greškom ostane rečenica na kojoj će prvašići učiti slovo R, S ili T...
„Tata je dobio regres.“
U želji da olakšam učiteljici, zamislila sam učenika čiji će tata biti zaposlen.
Post je objavljen 05.05.2010. u 01:10 sati.