Marketing
Čudesna stvar #1 - Jutarnje trčanje
Jutarnje trčanje
Budilica zvoni u 5:45 (uskoro će zvoniti u 5 i 30). Kad čujem zvonjavu, ne mogu a da se ne sjetim one Dujmićeve "Milene". Jedina je razlika što ja ne putujem, nego 15 minuta meditiram i potom 10 minuta trčim (a morat ću poduplati) uz pratnju svog psa koji je jedini u to nedoba spreman protegnuti noge sa mnom.
Jutarnje trčanje je jedna od čudesno divnih stvari. Razbudi te, uzavrije ti krv, učini da ti glava proradi i nekako ti izbije sve mušice i nemire iz glave. A to je uvijek dobro, barem kad ti je glava kao moja i ima količinu misli koja može napajati jedno naselje, a kamoli ne smotanu ženu u svojim tridesetima.
Jutarnje trčanje nedvojbeno ima i neki feelgood učinak. Serotonin proradi, srce počne kucati kako treba, mračni oblaci nestanu... barem do tuširanja i kretanja u "pravi" život.
A nije uvijek bilo tako. Veći dio života smatrala sam da trčanje ima smisla jedino ako iza mene u punom naletu juri bijesni grizli ili ako je predamnom milijun eura u rabljenim novčanicama. U svim ostalim slučajevima trčanje je jednostavno znak urođenog čudaštva - ali to je okej, jer sam fan čudaka. A onda sam počela trčati. Prvi je krug bila živa muka: bila sam uvjerena da će me opaliti infarkt i da nikad neću istrčati tih početnih 1500 metara. Uspjela sam nakon samo par dana. Sad pokušavam doći do 20 minuta kontinuiranog trčanja - što je barem dvostruko dulje od moje sadašnje minutaže.
Konačni cilj: maraton. Iako i dalje razmišljam zašto Fidipides nije pao nakon, ne znam, ajmo reć 20 kilometara.
Post je objavljen 04.05.2010. u 13:16 sati.