Ako gro današnjih medija ocijenimo kao krajnje smeće, mislim da smo sasvim blizu istine o medijima. Televizija je najutjecajnija. Ona je moderni big brotherov ekran kojeg većina ljudi svojim novcima kupuje i u koji svojevoljno bulji više sati dnevno, bulji u glupe, sasvim besmislene sadržaje, toliko glupe da objektivni promatrač, kojem mozak još nije toliko ispran, ne može ni uz najbolju volju shvatiti kako je moguće da tako nešto postoji. Ni uz najbolju volju, blagost i dobronamjernost, medije se ne može ocijeniti drukčije nego kao ispirače mozgova. Jer samo isprani mozak može biti prijemčljiv za hrpu smeća od reklama, za tu silnu banalizaciju, za buljenje u silne poznate prodane duše (od renea bitorajca, preko tarika, izbornika bilića, nadalje) koje za neki iznos pristaju reklamirati (pritom se prodajući, blamirajući, izdajući svoje fanove, ali koga briga) "žuje", bankarske "proizvode" i sve ostalo. Medije ne možemo ocijeniti kao "neutralne", služeći se onom poznatom tvrdnjom kako je "sve neutralo, ovisi kako se koristi" (kao: s nožom možeš oguliti jabuku ili ubiti nekog, jer je "neutralan"). Mediji nisu neutralni u tom smislu. Korist koju eventualno rade je minimalna, u tragovima. Šteta koju čine je ogromna, bode oči i uništava ljude, i ne samo njih.
Živi, dinamični, smisleni život odvija se cijelo vrijeme. On je izvan medijskog smeća. Može mu se pristupiti bilo kad. Dovoljno je pritisnuti "off" na daljinskom upravljaču.
Dodatak, tj. zanimljivost:
Za vrijeme pisanja ovog posta nisam imao pojma da je danas svjetski dan slobode medija. Upravo sam to pročitao na net-u. Zanimljivo se poklopilo. Neka se zna i to. Tim bolje.
Bob Dylan - Masters Of War .mp3 | ||
Found at bee mp3 search engine |