Pregled posta

Nevidljive veze (prijateljstva) su nam jedina konstanta

1945.
Mala O. se igra u Rijeci na ulici ispred kuće. Ima 4 godine. Nitko je ne čuva kao i nikog od djece s kojom se igra. Njezini pogledaju s vremena na vrijeme kroz prozor, ali nema se što lošega dogoditi....nema auta, nema droge...
Dolazi obiteljska prijateljica i daje joj naranču. Mala O. je presretna što je dobila lopticu.
Tko je od djece tada znao što je naranča?!
Barba Lj. joj je napravio "Zlatni grad". Kuće su od kutija za lijekove. Predivan je!
Uživa kad joj čitaju priču o Zaštočiću.
Nema prave lutke kao njezina najbolja prijateljića, mala M.. Ona je dobila svoje Bubu i Rajku iz inozemstva. Mala O. će svoju Ameri dobiti od tatine tete iz Amerike tek 3 godine kasnije.

Puno godina poslije Ameri je mjesto bilo na fotelji obasjanoj suncem. Mala O. nije više tako mala i studira u Zagrebu. Jednom kad se vratila, Amerino gumeno tijelo je bilo rastopljeno. Nije je mogla baciti.

1977.
Mala V. se igra ispred kuće s malim R. Imaju 5 godina.
Dobro je što je ispred kuće pješačka zona pa nema opasnosti od auta. Tu je negdje i starija seka, mala S. koja je brani od vršnjaka u onim uobičajenim dječjim natezanjima, a mama O. često pogleda kroz prozor je li sve u redu. Nema razloga da netko od odraslih bude s njima stalno vani.
Mala V. je naručila električni vlak, napokon je za rođendan od strica iz Rijeke dobila jako veliku lutku, a od voća su joj najdraže banane.
Nikada poslije neće shvatiti zašto nije rekla da žarko želi pistu kakvu je imao brat malog R, a i neće se sjećati kako su se zvale njezine lutke, uključujući i veliku. Tko zna koje su bačene, a koje su negdje u drvarnici?! Možda je tamo i žuto-plava plastična vaga koju je dobila za 6. rođendan od male T...
Postoji samo jedna igračka koju nije mogla ostaviti u kutijama kad je puno godina poslije odselila u Dublin. Plišana zečica Plavka s kojom je kao dijete spavala je otišla s njom....vjerojatno kao jedna od uspomena na djetinjstvo.

2010.
Mala M. se ne igra sama ispred kuće u Rijeci. Ima 4 godine. Nitko od djece te dobi se ne igra sam vani...Ima previše opasnosti da bi ih se pustilo.
Kad dođe noni O., ode pogledati tko je online na Skype-u.
Koja joj je najdraža igračka? Voli se igrati s puno stvari. S tetom V. se voli igrati pčelice i mišice. Pčelica živi u drvenoj kućici, a mišica je dođe posjetiti. Pčelica stavlja drveni stolić i stolice u obliku cvijeća van, a mišica otvara prozore i vrata da se sve prozrači. Sada već velika V., rastavi drvenu kućicu. Mišica i pčelica sjednu na terasu i popiju i pojedu što je pčelica skuhala. Kad su gotove, pčelica se ide odmoriti pa moraju napraviti krevet, zatvoriti prozore i vrata i sklopiti kuću. Mišica odlazi.
V. je kupila kamp kućicu, kuhinju i još neke dodatke da sljedeći put prošire scenarij .

Mala M. je s mamom S. na roditeljskom sastanku u školi, jednom od dva starija brata. Psihologinja drži predavanje i priča: "Bla, bla, truć, truć, NE ZNAM ZAŠTO, bla, bla, truć, truć, NE ZNAM ZAŠTO...". Mala M. je prekine i kaže: "Pogledaj na internetu" .

Mali R. nije više onako mali, živi u Hollywoodu, liječnik je i s vremena na vrijeme se zaleti u Rijeku. Na žalost se zadnji put mimoišao s "malom" V. Ona je bila u Rijeci nekoliko dana prije, na povratku iz Japana. Nije mogla ostati dulje jer je morala u Maleziju. Nije Rijeka baš usput na putu iz Japana u Dublin, ali su baš prošla 2 mjeseca otkad je sve vidjela....i mamu O. i sister S&co. i sad već, ne više tako malu T. i tetu M. i sve ostale koje je ostavila tamo.

Da, internet komentar male M. me potaknuo da pišem kako su se vremena promijenila u materijalnom i tehnološkom smislu. To mi je bila prva ideja. Stvari koje su nekada bile čudo, sad se podrazumijevaju, a pogled kroz prozor prije 65 godina je bio potpuno drugačiji.
No, kroz ove priče je isplivala jedna konstanta, a to je konstanta dubokih, nematerijalnih i nevidljivih veza među onima koji se odaberu u životu. Jer mama O. i teta M. s kraja priče su male O. i M. iz 1945. Mali R., V. i T. iz '77 su ovi veliki, rasuti po svijetu 2010., ali i dalje jako vezani. Da, postoji puno onih koji su se izgubili negdje na tom putu, ali ljepota života je u onima koji su ostali i onima koji su se kasnije pridružili.
Nije bitno koja je godina; 1945., 1977., 2010., 2025...nitko ne može biti "Pale sam na svijetu" i pogled na to je uvijek isti.
Meni osobno su ovakve veze kao voda....nužne za život i nadam se da će internetski svjesna mala M. i njezina dva brata, za sljedećih 65 godina razmišljati o tome jednako kao danas ja.

Post je objavljen 03.05.2010. u 00:19 sati.