Znajući da je u velikom i zahtjevnom poslu, nisam očekivala raspredanje o Vijestima. Ali, strpljenje me izdalo, pa sam svom dragom čitatelju poslala poruku, tobože, u prijekornom tonu:
Mali, pročitaj materin uradak. Vijesti su brze, pobjeći će ti trenutak obiteljske povijesti. Ako si se približno odmorio, reagiraj, ha ha ha...(itd.)
A ne „davim“ ga više, stvarno.
Ubrzo stiže odgovor:
„Mali je pročitao priču odmah, isti dan, i, odlična je. Nazovem te danas; a i ja se sjećam knjiga Perl Bak jer mi je to prezime k'o klincu bilo neobično...“ (itd.)
I obradova me više no što sam priželjkivala...
A „tajna“ i slabost se u tom trenutku preseliše u prošlost. Nadam se i njegovu, jer slabosti roditelja bole djecu, jako.
Kako je u selu dan obreda Prve pričesti, u mnoge domove se danas uselila sreća. Moja plavokosa susjedica se šeće u roza haljinici i balerinkama s cvjetićima, a za njom trčkaraju dječica; braća i gosti. Iz njihove kuće veselje se selom širi.
Ovo mi je zapelo za uho:
Post je objavljen 02.05.2010. u 17:45 sati.