Hm. «Ruže grimizne boje». Ja bih isto tako prevela naslov romana «Strong Poison». No dosta o mom autu, pričajmo malo o meni. Ili još bolje, pričajmo malo o autorici: «Po općeprihvaćenom mišljenju, uz Agathu Christie najznačajniji predstavnik Zlatnog doba britanske detektivske književnosti upravo je Dorothy L. Sayers (1893 – 1957). Književni kritičari i povjesničari žanra smatraju je iznimnim piscem, jer je paralelno s fascinantnim zapletima i sugestivnim protagonistima podjednaku brigu posvetila literarnoj kvaliteti i oslikavanju društvenih i socijalnih okolnosti u koje je smještala radnje svojih romana.»
Kako saznajem na bespućima interneta, ne smijem biti prestroga s izdavačem, nakladničkom kućom VDT koja se jedina upustila u prevođenje i objavljivanja krimića ove klasične, ali ipak ponešto zastarjele dame. Inače, preporučujem vam da svratite do stranice VDT – a (vidi ovdje!), jer mi se čini da su se pomalo orijentirali na triler i na krimić, meni omiljene žanrove, a i cijene su relativno povoljne za meki uvez. Ipak, VDT će imati pune ruke posla ukoliko želi u potpunosti posvetiti čitavu jednu biblioteku autorici Dorothy L. Sayers (naime, njezinih romana s lordom Peterom Wimseyem u glavnoj ulozi ima trinaest, od kojih je osim «Ruža grimizne boje» VDT objavio i «Ubojstvo se mora oglašavati», a ima još i pet zbirki priča o lordu Wimseyu).
Mislim, lord Peter Wimsey. Zamislite si samo tog britanskog gentlemana koji misli da je strašno nekonvencionalan, ali je u usporedbi s današnjim vremenom tipično britanski uštogljen (navodno da je lik lorda Petera Wimseya preuzet od Sayersičinog suvremenika pjesnika i akademika Roya Ridleya). Pomalo smiješan pripadnik britanske visoke klase u «Ružama grimizne boje» susreće zatvorenicu Harriet Vane, inače spisateljicu krimića, koja je uhićena pod optužbom da je arsenom usmrtila svog ljubavnika i nevjenčanog supruga Phillipa Boyesa. Zatvorenici u prilog definitivno ne ide činjenica da je bila vrlo vješta s kontroliranim supstancama s obzirom da je njezin posljednji roman bio upravo o trovanju arsenom. Lord Peter Wimsey angažira sav svoj društveni utjecaj i brojne suradnike (uključujući tu i svog vjernog slugu Buntera, gospođicu Climpson koja na račun lorda Petera vodi paravan – agenciju za zapošljavanje usidjelica i udovica koje imaju pristup informacijama kojima nijedan muškarac ne može prići, te policijskog inspektora Charlesa Parkera, koji pomalo baca oko na Wimseyevu sestru Mary) ne bi li izvukao lijepu zatvorenicu iz ralja pravosudnog sustava i za to ima samo mjesec dana.
Mogu vam reći da mi se svidjelo, doista jest. Pomalo arhaična priča u kojoj nema pucnjave, prijetnji i psovki, ali ima dosta dedukcije prava je stvar za kad se osjećate pomalo... umorni od svijeta koji nas okružuje.
Post je objavljen 06.05.2010. u 16:57 sati.