Marketing
Fažol vulgaris vs. Punto on Strike
Mandule smo apsolvirali, bili smo u doktorice za ono ča se lomi jezik ... kako se ono zove ... otorinolaringologija ... ali Vinka to zna izgovorit ... doduše, naučila je uz upornu vježbu i ponavljanje, ka i veživanje špigeta (vezice, za sjevernjake )
Da mi je znat na koga je tvrdoglava 
a vi ča ste se sad slako nasmijali, nemojte donosit ishitrene zaključke 
... o čemu smo ono, a , o anginama ... doktorica nas je uputila na pretrage, kad i obavimo opet kod nje, to ka znači da smo sad u procesu obrade ...
Dunkve, došlo je napokon vrime od šetanja ... sad je najlipše, a ne ka u ona doba oko Uskrsa, kad su se neki i smrzavali po Primoštenu ...
¸
... mislin da je napokon došlo doba od kratki rukavi. Nego, krenimo mi lipo ispočetka ... od zadnjega smo van puta ostali dužni sliku onega mede ča ga je Vinka obukla i sredila, izvadila mu sve dokumente i na kraju ga lipo i slikala.
Zove se Angela, i naravno, slikala ga je Vinka,. Ja to nisan smija napravit ni pod razno.
Dan-dva prije praznika smo sasvin slučajno išli povirit u Merkatora, i kaako se najbolje stvari događaju neplanski i slučajno, nabasali smo na „Indijanski grad“ koji je bija još samo otu večer ... i naravno, ovjekovječili smo malu squaw ...
... koja se isprid wigwama slikala sama, a na molbu Zakonite pristala se slikat i sa njon ...
Za sami praznik/blagdan, kojega neki nazivaju Prvi Svibnja/Maja, a neki pak Sv. Josip Radnik, odlučili smo se na fažol. E, oni opjevani fažol iz prethodnoga posta, ali smo ipak išli na sučurački planinarski dom, jerbo smo kontali da će svi oni ča obožavaju hepeninge di se dilidu besplatne porcije fažola bit na Malačkoj i istoimenome planinarskome domu. Svi koji insinuiraju na Jajca i ekipu neka popijedu čašu vode. Na njegov račun. 
I pogodili smo, ča se tiče gužve ... svita je bilo, ali ni blizu ka običnin vikendima. Znači, glede izbjegavanja gužve san pogodija ... ali glede prevoznoga sredstva baš i nisan.
Mislili smo se oćemo li na noge, oli auton ... prevladala je linost, komod i povjerenje u našega Punta.
Ali Punto se ovi put očito odlučija odazvat pozivima mnogobrojnih sindikalnih udruga, pa je na Praznik rada ŠTRAJKA ... negdi poviše Lovačke kuće, na novome putu za planinarski dom, upalila se lampica. Ne, nije mi ništa pametno palo napamet ... Puntu se upalila lampica, za temperaturu rashladne tekućine. Uz bujicu šporki besid 
i beštimji 
(prljavih riječi i psovki, za sjevernjake) koje baš i nisu za ovi blog, ča ga čitadu i pristojni ljudi ... uputili smo se na noge do gori ... ništa strašno, po ure hoda po umjerenome zvizdanu 
taman oko jedanajst uri ... usput smo se i slikali ...
... sa crkvicon sv. Jure i ranjenin obroncima Kozjaka u pozadini. Sad je lipo ovo pisat, kad je sve gotovo, ali mene je čekalo još i vratit se do Punta-izdajnika, napojit stoku sa rashladnon tekućinon i popet se do gori. Tek san onda moga odanit ...
Vinka nije gubila vrime ... našla je gori jednu prijatejicu iz vrtića, vazela svoj fotoaparat, i udri slikaji okolo ...
Od male, ukusno napravljene kućice za tičice, da se sakrijedu u zimu ...
... priko maloga patuljka koji na podan kućice drži stražu da se ko malin tičicama ne približi ...
... pa sve do hranjenja domaćeg čuvarkuće otpacima od prazničnog ručka.
Dotični četveronožni najbolji čovikov prijatelj nije jema ništa protiv da izi kobasicu iz fažola koja se nije sviđala jednoj šijorini, a Vinki i Melani je ispala po podu bar dva puta dokle su je donili do njega ...
Došlo je vrime da se gre doma ... međutin, Vinki se nikako nije išlo, a moran priznat da ni nas nije bilo teško nagovorit ... pa smo se malo zavrtili do Solina ... di je na livadi isprid PPC-a postavljena gomila tobogani na napušivanje i mali trampulini koje je tribalo isprovat.
Mislin da je ipak za ti dan bilo dosta ... i još malo, prije kraja ovoga prazničnoga/blagdanskoga posta ...
... nastavak priče iz prošloga ... još jedna Vinkina izložba cvića ...
Ako Bog da zdravlje, finili su dani ispunjeni likarijama ... sutra bi tribala u vrtić.
A di je Vinka? Eno je sa mamon, uči vozit biciklu ... kako ono ... ja to oću, ja to mogu ...
Zdravi i veseli bili! :
Post je objavljen 02.05.2010. u 15:35 sati.