Ukraden mi je novčanik, onaj za kojeg sam govorila da mi je cijeli život u njemu: osobna iskaznica stara i nova, osnovna i dopunska zdravstvena kartica, vozačka dozvola, bankovne i kreditne kartice, kartice svih dućana i Pet centra, članske kartice, vizitke, neke uspomene, i naravno novac…
Osjećam se razgolićeno i blesavo do daske, uz to što znam kako ću mjesec dana obilaziti šaltere, a koliko mi je to drago možete misliti kad ni nakon petnaest godina nisam promijenila adresu prebivališta…
Ali, sama sam kriva…
Svi su mi govorili da se ne hoda s otvorenom torbom, da zaključavam radnu sobu na poslu jer je krađa bilo i ranije (pa i meni prije neku godinu), da zaključavam automobil i vrata od kuće, jer su se vremena promijenila…
A ja se smijala, govorila kako sam navikla tako i kako imam povjerenja u ljude…
Sada kažu da mi je to dobra škola…
Jeste li vi pametniji?
*Možda mi je ovo prilika da promijenim identitet i krenem u neki od drugih života…
Post je objavljen 02.05.2010. u 08:46 sati.