Edgar Allan Poe:
San u snu
Primi na čelo cijelov taj!
Na rastanku, sad kad je kraj,
Ovo mi barem reći daj -
Nisi u krivu što moj dan
Svaki je, smatraš, bio san;
Al ako iščezla je nada
Danju, il noću, bilo kada,
U snoviđenu, il bez toga,
Zar nestala je manje stoga?
Sve to što vidimo, il tu
Jesmo, to tek je san u snu.
Stojim i slušam huku
Valova što u obalu tuku,
U ruci se mojoj ljeska
Pregršt zrnca zlatnog pijeska -
Koliko ih je! al gle kako
Curi mi u dubinu svako,
Dok plačem tako - dok plačem tako!
Zar jači stisak ove kože
Ne može ih zadržat, Bože?
Zar spasit ne mogu bar jedno,
Od vala što ih čeka žedno?
Zar sve što vidimo, il tu
Jesmo, to tek je san u snu?
Post je objavljen 02.05.2010. u 00:38 sati.