Danas smo proslavili Andreasovo svećeničko ređenje. Fra Andreas ili kako to Nijemci kažu Bruder Andreas danas je u Würzburgu, u našoj samostanskoj crkvi po rukama biskupa Friedhelma zaređen za svećenika.

Fra Andreas Murk (preuzeto sa stranice www.franziskaner-minoriten.de)
Bila je to i zapravo još uvijek je jedna velika i lijepa proslava. Upravo pijem svoju prvu margaritu u životu. Nisam znao da je serviraju sa solju na rubu čaše. Ali kad je tako onda se mora uzeti. Ne želim kvariti običaje, makar mi je sol malo bljutava uz ovakvo piće.
No, da, da se vratim na temu - slavlje svećeničkog ređenja.
Sveta misa je počela u deset sati ujutro i trajala je točno sva puna sata. Bilo je vrlo jednostavno, uz puno pjesme. Andreas Murk je 26-ogodišnji Nijemac, koji je prošle godine završio teološki studij i potom je zaređen za đakona. Mlad, šaljiv, marljiv, discipliniran (ovo zadnje meni fali u životu) i čist ok mladić. Odlučio se za samostan, za svećenika i danas je zaređen. Već ima planove za dalje. Prošli tjedan se preselio u svoj novi samostan u Schwarzenbergu pokraj Scheinfelda gdje će raditi u pastoralu mladih i upisat će doktorat iz pastoralne teologije.
Još dvije stvari želim spomenuti uz ovaj dan. Prvo je to da je na današnjoj svetoj misi bilo 26 svećenika koncelebranata. Najviše Nijemaca, ali i nekoliko Amerikanaca, Poljaka, jedan Švicarac i dva Hrvata. Mnogo braće, mnogo svećenika. Bio je tu i jedan bogoslov karmelićanin, te jedan naš bogoslov Amerikanac meksičkog podrijetla. Zove se Jesus, što bi se naški reklo - Isus.
Eto, baš on je danas navečer, sada, pripremio koktele za večernje druženje. Margaritu, koju ja već pijem i još neki koktel on narandže. Pobjegao sam na par minuta s druženja, samo da napišem ovaj blog, jer jednostavno cijeli dan osjećam da moram ovo podijeliti sa cijelim svijetom.
A druga stvar koju želim spomenuti je sama riječ svećenik. U Njemačkoj se zadnja dva mjeseca jako puno kritički piše o svećenicima zbog mnogih skandala vezanih uz zlostavljanje djece. Danas sve manje vjernika ide u crkve jer u svećenicima vide loš primjer. Danas u ovom svijetu ljudi ne cijene svećenike ili bolje rečeno ih ocrnjuju. No, ima ljudi koji nisu od ovoga svijeta. Ima ljudi kojima se fućka za ono što svijet govori jer znaju da to nije sve, već da postoji nešto više, nešto dalje, nešto preko granica koje ograničavaju ovaj svijet.
Ovih dana čitam o našem nogometašu Oliću, mom bliskom rođaku koji igra nogomet svog života, i kažu da su ga novinari prozvali Forrest Gumpom jer samo trči, a ne zabija golove. No, sad je pokazao da i zabija. Nije slušao ovaj svijet, nije slušao medije, nego je igrao svoju igru, živio je svoj život i Bog ga je nagradio za marljivost.
Upravo tako vidim i svog brata Andreasa. Makar današnji svijet jako kritički gleda na svećenike i crno o njima piše, on se ipak odlučio postati jedan od njih. I to sa svojih nepunih 27 godina. Protiv svijeta, protiv loših glasina, a za Boga, za ljude.
Zato sam sretan i želim sa vama i sa cijelim svijetom podijeliti ovu istinu i ovaj događaj. Andreas je postao svećenik!!! Time je ušao u liniju apostolskog naslijedstva koja po polaganju biskupskih ruku počinje od sami apostola koje je Isus poslao u svijet. Kod ređenja je najvažniji trenutak kad biskup bez riječi polaže ruke na kandidata i time ga redi. Bez riječi. Samo polaganje ruku. To je srž i bit svećeničkog ređenja. Polaganje biskupovih ruku bez riječi.
Toliko tiho, mirno, napeto u crkvi s preko 200 ljudi. Božji Duh silazi preko biskupa na kandidata. Sva mistika i duhovna dubina odvija se u tišini tog trenutka. Bez riječi Bog djeluje. Bog počinje u Andreasu na novi način djelovati.
Lijepo. Prelijepo. Niti jedan Olićev gol ne može mi ovo zamijeniti. Makar je trajalo dva puna sata. Poslije ručka smo u pola četiri popodne imali molitvu zahvale. Bilo je to molitveno okupljanje uz večernju molitvu posvećenu Presvetoj Djevici Mariji jer je danas počeo Marijin mjesec svibanj. Uz to danas Bavarci slave svetkovinu Blažene Djevice Marije zaštitnice Bavarske. Nešto slično kao što mi za Mariju kažemo da je odvjetnica Hrvata. No, to je sad druga priča s kojom ne želim počinjati.
Kao tek zaređeni svećenik fra Andreas je predvodio ovu svečanu večernju molitvu. A sutra je u njegovom rodnom mjestu njegova mlada misa. Lijepo. Prelijepo.
Ima još ljudi, mladih duša, koje se usuđuju prekositi javnom mnjenju, medijima i hrabro ići svojim putem. Uz Božjom pomoć, blagoslov i posvetu.
PS
Hvala svima na čestitkama za Uskrs. I ja vama želim sretan i blagoslovljen Uskrs. I svaki dan koji živite.
Post je objavljen 01.05.2010. u 20:19 sati.