Ulazni uređaji ili ulazne jedinice računala omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u računalo; pomoću tih uređaja moguće je unijeti podatke koji se nalaze u okolini računala kao što su zvuk, slika, pokret, temperatura itd. u računalo. Kako bi unos različitih podataka u računalo bio moguć, potrebni su nam prikladni pretvornici (senzori) koji mogu pretvoriti podatke iz okoline u električne signale poznate računalu.
Vrste ulaznih jednica
1. Tipkovnice
Tipkovnica je najvažnija ulazna jedinica a služi nam za unos znakova i teksta u računalo. Sastoji se od skupa tipki koje tvore jednu cjelinu i koji nam omogućuju slanje signala tj. funkcija koje želimo da računalo obavi. Svaka tipka na tipkovnici ima svoju jedinstvenu funkciju međutim, postoje tipke koje imaju više funkcija te tipke koje se nalaze na više mjesta (npr. Shift). Ponekad je potrebno pritisnuti više tipki istovremeno kako bi računalo izvršilo određenu funkciju (npr. Ctrl+Alt+Del). Tipkovnica se sastoji od slijedećih tipki: alfanumeričke tipke, funkcijske tipke, numeričke tipke, kontrolne tipke i navigacijske tipke a neke tipkovnice imaju tipke koje omogućuju pristup određenoj datoteci, programu, tipka koja pokreće web pretraživač (npr. Internet explorer), tipka za pristup e-mailu itd. Postoje četiri načina spajanja tipkovnice: PS2, USB, AT, ADB od kojih su najčešći preko PS2 priključka i u posljednje vrijeme USB. AT priključak se koristio na starijim računalima dok se novije tipkovnice spajaju preko USB priključka, a Mac računala koriste ADB priključak. Nadalje, postoji više vrsta tipkovnica a to su QWERTY, QWERTZ, AZERTY, Dvorak itd. Prve tri skupine tipkovnica su dobile ime po rasporedu prvih slovnih tipki na tipkovnici te je pri prvom pogledu na tipkovnicu vidljivo o kojoj se vrsti radi. Ove se tipkovnice koriste u različitim zemljama a razlikuju se u rasporedu tipki. Dok se QWERTY, QWERTZ i AZERTY tipkovnice razlikuju po rasporedu tipki, Dvorak ima potpuno različit raspored tipki u svrhu bržeg tipkanja.
Na tipkovnici možemo razlikovati više vrsta tipki a to su:
a) navigacijske tipke koje nam služe za kretanje u određenom programu ili dokumentu, npr. tipka page down nam služi da se pomaknemo stranicu niže u dokumentu, a tipka page up stranicu više.
b) modifikacijske tipke mijenjaju akciju jedne tipke kada je ta tipka pritisnuta istovremeno sa drugom tipkom, npr. kada držimo zajedno pritisnutu tipku shift i neko slovo tada to slovo postaje tiskano. U ovu skupinu spada i windows tipke koja omogućuje direktan ulaz na Windows start izbornik.
c) funkcijske tipke omogućuju izvršavanje određene naredbe. Najčešće funkcijske tipke su F1 (Pomoć), F8 (ulaz u izbornik Safe moda) ili npr. F10 (Spremanje postavki BIOS-a).
d) Brojčana tipka Num Lock omogućuje uključenje/isključenje brojčanika ili navigacije. Kada je pritisnuta tipka Num Lock (uključena zelena lampica) tada se koristi kao brojčanik, a kada je isključena onda služi navigaciji. Na prijenosnim računalima ova tipka ne postoji.
e) aplikacijska tipka (Application key ili Menu key) je vrlo rijetko korištena. Pomoću ove tipke možemo otvoriti kontekstni izbornik koji se inače otvara pritiskom desnog klika na mišu.
f) U akcijske tipke ili tipke za uređivanje (Edit keys) spadaju Enter, Backspace, Delete, Insert i Tab. Najčešće korištena tipka je Enter koja služi za potvrdu neke naredbe ili za prelazak u novi red itd.) Tipku Backspace koristimo prilikom brisanja ili vraćanja, sa tipkom Delete brišemo, sa tipkom Insert umećemo a tipka Tab omogućuje brže prebacivanje u dokumentu.
g) Tipka Escape (Esc) je omogućuje otkazivanje naredbu ili izlaz iz programa.
h) Tipka Print Screen (PrScr) obuhvaća sadržaj cijelog ekrana. Pritsikom na tu tipku hvatamo sadržaj aktivnog prozora koji se spema u međuspremnik (clipboard).
i) Tipke za zaključavanje (Lock keys) su Num lock, Caps Lock i Scroll Lock. One nam omogućuju zaključavanje dijela tipkovnice. Tako na primijer sa tipkom Caps Lock zaključavamo sva velika slova
j) Tipka Space bar je najveća tipka na tipkovnici koja služi za umetanje razmaka među riječima; često se koristi u raznim igrama.
2. Miševi
Miš je ulazni uređaj koji se sastoji od jedne, dvije ili više tipki i kotačića a glavni mu je zadatak očitati pokret ruke te ga pretvoriti u električni signal koji se očitava na ekranu računala. Glavna a ujedno i najčešće korištena tipka na mišu je lijeva dok desnom tipkom otvaramo kontekstni izbornik. Kotačić (Scroll wheel) se koristi za kretanje po dužim dokumentima, a zajedno sa tipkom CTRL na tipkovnici koristi se za zumiranje. Miševi se dijele na žične i bežične; žični se spajaju na računalo preko PS2 ili USB priključka, a bežični se sastoje od dva dijela: miša te baze koja je spojena na računalo). Bežični miševi se mogu razlikovati po tome dali koriste IRDA ili Bluetooth vezu za povezivanje sa bazom. Nadalje, miševi se mogu podijeliti na mehaničke i optičke. Glavna karakteristika mehaničkog miša je da koristi lopticu smještenu ispod miša kao dio miša koji prepoznaje pokret ruke te ga pretvara u električni signal poznat računalu dok optički miš koristi LED diodu za detekciju ljudskog pokreta.
3. Grafička ploča
Grafička ploča je ulazni uređaj koji omogućuje ručno crtanje slika i pisanje, a slično je slikanju i pisanju po papiru. Grafička ploča se sastoji od ravne ploče i štapića koji sliči na olovku koji se koristi za pisanje po ploči. Nakon što korisnik piše po ploči, slika se pojavljuje na ekranu računala; neke se ploče koriste kao zamjena za miša. Usporedimo li grafičke ploče sa touch screen-om, vidjeti ćemo da su grafičke ploče mnogo preciznije. Postoji više vrsta grafičkih ploča, neke od njih su: pasivne, aktivne, optičke, akustične i elektromagnetske grafičke ploče.
4. Mikrofon
Mikrofon je ulazni uređaj čija je glavna funkcija pretvaranje zvuka u električni signal poznat računalu, a razlikujemo više vrsta kao što su karbonski, dinamički, laserski, bežični itd. Najčešći način spajanja mikrofona sa računalom je preko zvučne kartice, a danas je poznato spajanje i preko USB priključka.
5. Joystick/Gamepad
Joystick
Glavna namijena Joystick-a je za igranje igara; ovisno u kojem smjeru pokrećete dršku joystick-a tako se kreće i pokazivač na ekranu. Joystick se može usporediti sa radom miša međutim kada miša zaustavimo u određenom mjestu strelica na ekranu se više ne kreće, a joystick se nastavi kretati u određenom smjeru te ga možemo zaustaviti vraćanjem drške unazad. Na većini joystick-a se nalazi 2,3 ili više tipki, a kod novijih možemo naći i tzv. Force feedback – vibracija kako bi užitak u igri bio što potpuniji. Spajaju se sa računalom preko USB priključka.
Gamepad
Gamepad je ulazni uređaj sličan joysticku a jedina razlika je ta da se gamepad drži sa dvije ruke. Ovaj se uređaj većinom koristi kod igraćih konzola kao što su Nintendo, Playstation, X-box itd. ali je moguće korištenje i na računalu. Gamepad se može spojiti sa računalom preko USB priključka te bežično (IRDA, Bluetooth).
6. Skeneri
Glavna funkcija skenera je čitanje tekstova, fotografija ili rukopisa sa papira te pretvaranje u podatke prihvatljive računalu. Skener se najčešće koristi kako bi obradili neki dokument, fotografiju itd na računalu. Kako bi prepoznao podatke iz vanjskog svijeta, kao senzor skener koristi CCD (Charge-Coupled Device) ili CIS (Contact Image Sensor). Razlikujemo tri vrste skenera a to su rotacijski skeneri (drum scanners), stolni skeneri (desktop ili flatbed scanners) te ručni skeneri (hand-held scanners). Rotacijski skeneri se koriste samo u profesionalne svrhe i imaju najveću razlučivost dok su stolni skeneri najčešće korišteni. Treća vrsta – ručni skeneri se koriste u trgovinama za čitanje barcoda sa proizvoda. Najvažnija karakteristika skenera je njihova razlučivost koja se mjeri u DPI - Dots Per Inch ili PPI - Pixels Per Inch; što je veća razlučivost to je skener kvalitetniji. Skeneri dolaze u različitim veličinama a najčešće u A4, A3 ili većim formatima. U današnje doba skener se spaja sa računalom preko USB priključka dok se nekad spajao preko paralelnog porta.
7. Čitač bar codova i ostali čitači
Barcode čitač je elektronički uređaj koji koristi senzor za prepoznavanje printanih barcode-ova a dijeli se na slot skenere, ručni skener te fiksni skener. Bar code skeneri su dizajnirani tako da mogu prepoznati više vrsta kodova kao što su Codablock, Codabar, Code 1, Code 11, Code 128, Code 16K, Code 39, Code 49, Code 93, Data Matrix ili Data Code, EAN, Interleaved 2 of 5, Matrix 2 of 5, Maxicode, MSI/Plessey, NW-7 Code, PLANET, POSTNET, Telepen, UPC te VeriCode.
Barcode skeneri mogu biti povezani sa računalom sa jednim od devet različitih vrsta sučelja a to su: integrirani grafički display, štapićno ili laserski, preko tipkovnice, serijski, paralelno, modemskom konekcijom, preko Ethernet-a, wireless-a ili preko PCMCIA kartice.
Čitač otisaka prstiju
Glavna uloga čitača otisaka prstiju je slikanje otiska prsta te uspoređivanje te slike sa prijašnje dobivenom slikom koja je pohranjena na računalu. Postoji mnogo načina kako dobiti sliku otiska prstiju od kojih je najčešći preko optičkog skeniranja te kapacitivnog skenera. Glavna razlike između ta dva načina skeniranja je ta da optički skener koristi svjetlo kako bi dobio otisak prsta, a kapacitivni skener koristi svojstva mesa i zraka kako bi očitao razliku kada je prst smješten na površinu čitača. Optički skener zahtjeva 2D print, a kapacitivni zahtjeva 3D print što ga čini naprednijim i pouzdanijim.
Čitač pametnih kartica
Čitač je elektronički uređaj čija je glavna funkcija čitanje pametnih kartica. Ponekad je taj čitač ugrađen u tipkovnici a postiji i vanjski uređaj za čitanje kartica. Ovaj čitač koristi zlatne jastučiće koji se nalaze na kartici kako bi stvorio konekciju te pročitao što se nalazi na kartici.
8. Fotoaparati / kamere
Glavno obilježje digitalne kamere je prikazivanje slika na ekranu računala odmah nakon slikanja, pohranjivanje tisuće slika na memorijskoj kartici, snimanje sa zvukom te brisanje slika kako bi se oslobodio prostor na memorijskoj kartici. Digitalne kamere su ugrađene u mnoge uređaje kao npr. mobilne telefone ili vozila. Digitalna kamera pretvara svjetlosne veličine u skup podataka koji čine sliku (tzv. Pixel) te tako dobivene podatke pretvara u sliku odgovarajuće veličine. U digitalne kamere ubrajamo široki spektar digitalnih aparata te kamere za snimanje pokretnih slika tj. Filmske kamere.
9. Web kamera
Web kamera je ulazni uređaj direktno spojen na računalo preko USB priključka, a glavna funkcija mu je prijenos slike ili videa u stvarnom vremenu. Najčešće se koristi za prijenos razgovora preko interneta (preko programa Skype, Yahoo messenger itd.) ili prijenos video konferencija.
Novija sklopovlja
1. OLED
OLED (organic light emitting diode) je uređaj sa svjetlećom diodom čiji se emitivni zaslon sastoji od organskih sastojaka. Taj se materijal zaslona sastoji od dvije elektrode od kojih je najmanje jedna propusna. Takvi se uređaji mogu koristiti na televizijskom ekranu, kompjuterskim monitorima, mobilnim telefonima, satovima itd. U kontekstu ekrana, OLED ima određene prednosti u odnosu na tradicionalan ekran; OLED ekrani mogu biti tanji i svijetliji od uobičajenih ekrana. Negativna strana ovog uređaja je limitirani vijek trajanja – otprilike 5 godina ako se koristi 8 sati dnevno. Nadalje, moguća je nebalansiranost u bojama te oštećenje ekrana u dodiru sa vodom. Još jedan nedostatak ovog uređaja je povećana potrošnja energije; 40% za prikaz crne slike, 60-80% za prikaz većine slika, a za prikaz slika sa bijelom pozadinom kao što je dokument, može trošiti i do tri puta više energije.
2. Ekran osjetljiv na dodir
Touch screen ili ekran osjetljiv na dodir je i ulazna i izlazna jedinica zbog toga što prikazuje vizualni izlaz iz računala, ali i prima ljudske akcije prstom ili posebnom olovkom (Stylus) koje se preko ekrana osjetljivog na dodir prenose u računalo. Dakle, ekran osjetljiv na dodir prepoznaje prisutnost i lokaciju dodira unutar prikazanog ekrana. Dodir može biti putem prsta, ruke ili olovkom. Dvije glavne karakteristike ekrana osjetljivog na dodir su te da on pruža mogućnost utjecanja na ono što je prikazano na ekranu točno tamo gdje je i prikazano, te mogućnost da se to učini direktno bez ikakvih drugih uređaja kao što su miševi, tipkovnice i slično. Takvi se ekrani se spajaju na računala i terminale. Ujedno su omogućili razvoj i napredak ručnih računala, PDA, mobitela, satelitskih navigacija i mobilnih igraćih konzola.
3. Digitalni papir
Digitalni papir je papir s posebnim uzorkom koji zajedno s digitalnom olovkom služi za stvaranje ručno pisanih digitalnih dokumenata. Poseban uzorak točkica isprintan na papir služi digitalnoj olovci za točno određivanje koordinata na papiru. Digitalna olovka zatim sačuva rukopis i prebaci ga na računalo. Taj se uzorak točkica može ispisati na bilo koji papir. Važno je samo da pisač kojim se ispisuje ima mogućnost pisanja u rezoluciji od minimalno 600 dpi (dots per inch). Tinta na ispisanom papiru apsorbira infracrvenu svjetlost koju emitira digitalna olovka. Ta olovka sadrži i prijamnik koji interpretira odbijenu infracrvenu svijetlost s papira. Digitalna olovka sadrži i senzor na pritisak koji aktivira funkcije čitanja s papira i bluetooth odašiljač kojim šalje memorirane zapise u računalo ili mobitel u blizini preko kojih možemo zapis poslati dalje ili obraditi. Najvažnija stvar ove tehnologije je upravo papir s posebnim uzorkom točkica jer olovka ne snima što mi pišemo već pamti točne koordinate kuda prolazimo olovkom po papiru. Te koordinate olovka dobiva sa isprintanog uzorka jedva vidljivih točkica na papiru. Najpoznatiji proizvođači tehnologije digitalnog papira su Anoto, E-Pen InMotion, Leapfrog, OTM Technologies i Digital Ink. Njihove se tehnologije i uzorci točkica na papiru međusobno razlikuju.
Post je objavljen 30.04.2010. u 20:36 sati.