Malo povijesti: Od 20. do 23.4. 2006. godine održavao se seminar filozofa i informatičara na Sušici staroj. Iako je bilo pomalo dosadno, kako to već biva na seminarima, Sušica stara se pokazala sudbonosna. Tamo se prvi put spuštalo hlače te je tamo po prvi put zablistala Parti plejlista. Tamo smo prvi put vidjeli bulje, tamo se po prvi put pošteno istraživalo i nerviralo Druge. I još je koješta lipoga bilo.
Ubrzo nakon Sušice stare, na današnji dan prije točno četiri godine, Oksimoron, tada poznatiji kao Lord Hellfire, objavio je prvi post na ovome blogu. I tako je začet MiP.
U četiri godine koje su prošle od prvog Oksijevog posta, MiP je od studentske bagre pankerskih hipija postalo okupljalište uglednih književnika, znanstvenika, organizatora, novinara, poduzetnika, agitatora, redatelja, doktora, teoretičara, umjetnika, itd. (naravno, mnogi su još uvijek studentska bagra i ovim putem im čestitam jer su najopušteniji) U ove četiri godine prešli smo na novi jezik, usvojili pregršt novih termina, osvojili nevjerojatna područja plusanja. Plusalo se po cilom svitu, po zimi i po litu, unutri i vanka, uz cajke i uz panka, na kavi u kafeu, na pivi u kapeu, u sreći i u tuzi, na slobodi i u ćuzi.
Zaista nema potrebe da se išta kaže o minusima, to mi se gadi.
Koliko god naš razvoj u protekle četiri godine bio super, ipak me i malo rastužuje. Usprkos priljevu novih članova, ekipa se raspala na dva, tri, četiri, pet dijelova i na barem dva kontinenta. Prešli smo u individualni mod. Rijetko se osjeti kolektivni duh. Rijetko skidamo hlače od sreće, a još rjeđe slušamo Final Countdown. Parti playlista je postala passe. Za jedan kolektiv koji toliko duguje Bob Blacku i koji je rođen tik pred 1. Maj, prečesto se čuje odvratna sentenca: "Moram raditi."
Pitanje postavljeno negdje na ulicama Bangkoka