Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/minusiplus

Marketing

Dan prije sutra

Malo povijesti: Od 20. do 23.4. 2006. godine održavao se seminar filozofa i informatičara na Sušici staroj. Iako je bilo pomalo dosadno, kako to već biva na seminarima, Sušica stara se pokazala sudbonosna. Tamo se prvi put spuštalo hlače te je tamo po prvi put zablistala Parti plejlista. Tamo smo prvi put vidjeli bulje, tamo se po prvi put pošteno istraživalo i nerviralo Druge. I još je koješta lipoga bilo.
Ubrzo nakon Sušice stare, na današnji dan prije točno četiri godine, Oksimoron, tada poznatiji kao Lord Hellfire, objavio je prvi post na ovome blogu. I tako je začet MiP.
U četiri godine koje su prošle od prvog Oksijevog posta, MiP je od studentske bagre pankerskih hipija postalo okupljalište uglednih književnika, znanstvenika, organizatora, novinara, poduzetnika, agitatora, redatelja, doktora, teoretičara, umjetnika, itd. (naravno, mnogi su još uvijek studentska bagra i ovim putem im čestitam jer su najopušteniji) U ove četiri godine prešli smo na novi jezik, usvojili pregršt novih termina, osvojili nevjerojatna područja plusanja. Plusalo se po cilom svitu, po zimi i po litu, unutri i vanka, uz cajke i uz panka, na kavi u kafeu, na pivi u kapeu, u sreći i u tuzi, na slobodi i u ćuzi.
Zaista nema potrebe da se išta kaže o minusima, to mi se gadi.
Koliko god naš razvoj u protekle četiri godine bio super, ipak me i malo rastužuje. Usprkos priljevu novih članova, ekipa se raspala na dva, tri, četiri, pet dijelova i na barem dva kontinenta. Prešli smo u individualni mod. Rijetko se osjeti kolektivni duh. Rijetko skidamo hlače od sreće, a još rjeđe slušamo Final Countdown. Parti playlista je postala passe. Za jedan kolektiv koji toliko duguje Bob Blacku i koji je rođen tik pred 1. Maj, prečesto se čuje odvratna sentenca: "Moram raditi."



Pitanje postavljeno negdje na ulicama Bangkoka


Ali šta je tu je. Ne možemo sad natrag. Triba dalje.
Za inspiraciju ne treba tražiti dalje od prvog, besmrtnog posta na ovom blogu. Vrijedi ga ponovno pročitati, meni od lipote uvik navru suze na oči:

Skinuti majicu, hlače, gaće
Izaći s prijateljima i biti radostan, sretan i besraman. Skupljati pluseve za dobro raspoloženje i kreativne kretnje i djelovanje te skupljati minuse za dosađivanje, prigovaranje, zajedljivost i neuživanje u lošoj glazbi. Tko se nije zabavio, magarac je bio. Tko je originalan dobiva dodatni plus. Prijatelji vole tvoju sreću, voliš i ti njihovu. Alkohol ti pomaže da suzbiješ inhibicije. Arsene Wenger poručio je svojim igračima da suzbiju inhibicije, suzbijajmo ih i mi do razine nepotrebnosti alkohola. Plešimo jer samo neki zlikovci ne plešu. Igrajmo se i izbjegavajmo tugu u širokom luku slušajući "Final Countdown". Prijatelji su nam podrška u samoizgradnji i pronalasku smisla života.

U skladu s autoreferencijalnom prirodom ovog bloga upućujem vas na početak da ne morate kopati:
Početna stranica

Želim vam svima od srca sretan rođendan i da nam peta bude do jaja.
Vraćam se na pravi put,
Vaš
Megnut (boba, đoser)

Post je objavljen 30.04.2010. u 16:05 sati.