Pregled posta

Mali zavodnik

Može li 4 i po godišnjak imati razvijen ukus za žene?
Ne može, ali Nasljednik se isprovaljivao zadnjih mjeseci, pa više stvarno ne znam....
Neki dan, kad smo napokon nakon silnih boleština krenuli u popodnevna uživanja na svježem zraku, osjetim kako se sjedalica na biciklu ljulja, a on u njoj okreće. Vidim, maše.
I to teti u onim pomodnim pripijenim tajcama, s plavom kosom u rep koja se rolala ispred, pa iza nas, kada smo je prestigli. On maše, ona se smije i odmahuje. Citat:
- Što radiš?
- Mašem teti. Ja mašem samo tetama koje su mi lijepe.
- A kakve su to, molim te?
- Neću ti reći, nemoj me te stvari pitati.

Ma ni ne mora, jer već znam. Za razliku od mene, općenito produhovljenog tipa , Nasljednik voli što primjetnije i pomodnije odjevene plavokose tete, po mogućnosti manekenskih proporcija.
Iako, majku je nedavno poučio sa teoremom s kojim bi se složio svaki konzervativni umirovljenik u gradu:
- "Mama, ti ne smiješ nositi hlače. Lijepe žene imaju ružičaste haljine sa cvjetovima i nakovrčanu kosu!"

Još koji dan prije, išao je s bakom po cesti. Kad'li, fućne on. Doslovce pokuša fućnuti stavivši dva prsta u usta. Ne da je uspio, ali izlazi "fiju-fiju" zvuk barem s usnica. I fućka on tako poput nepatvorenog bauštelca, a baka se okreće što se dešava i kome on to. I vidi da maše. A s balkona odmahuje teta, njegova meta, kojoj je fućkao, sve dok ga nije primjetila. I uredno razmijenila "bok-boook". I inače to voli raditi, turati nos sve dok mu odrasli, pogotovo tete s gore navedenim gabaritima, ne odgovore. Dug jezik na tatu. Ali već sada s više uspjeha kod žena

Dobro mu je krenulo štono se kaže, iako je na upit kako s curama strogo napravio granicu sa: "ali taata, mali dječaci ne mogu imati cure, mala djeca mogu imati samo prijateljice".
No, počeo je zadnjih mjeseci i teoretizirati "što rade pravi muškarci", makar sebe još ne svrstava u iste. Postoji naime i "muška glazba", pod kojom definira uglavnom jak repetitivni ritam i gitare, dok su house ritmići, violine i klaviri "mamina glazba".
Pravi muškarci još vole i "jako meso".
NE, ne punim mu glavu. (osim, kad povremeno vidi djeda...? ). Ja stvarno nisam, niti muškarce suobličujem pećinskim bićima koji headbangaju na heavy metal i techno-HC, dok proždiru pola ovce skupa s vunom.

Jer, kad se ošiša i napravi Sid Vicious grimasu, pa uz različite muško-ženske spoznajne teorije, nekad mi izgleda tako stariji od inače uobičajenog bebastog Nasljednika kojeg poznajem. I htio bi ga tako naivnog, s nepotšišanim kovrčama Rubensovog anđelčića potajno što dulje zadržati...no znam da nije moguće.


Prvi pravi ispad muškaračke simplificiranosti i naive u vezi žena upravo jest i bio u frizerskom salonu. Naime, nikako da se dadne šišnuti kad je imao 2,3 g. - dok nismo došli u frizerski salon u kvartu razglašen među muškom telećom populacijom. Kojoj je lako podvaljivati muda pod bubrege, pa su zaposlili uglavnom poluoskudno odjevene frizerke koje su nudile kavu i općenito stvarale atmosferu nekakvog lažnog raja za muškarce. Dovoljno je reći da je Zdravko Mamić redovita mušterija.
I onda je došla ona. U srednjim godinama, s ogromnom plavom kovrčavom kosom, zlatovinje visi sa vrata i ručnih zglobova, šljašteće tajce, duboki dekolte, mekoputan glas koji ćućori. Očaran, jednom riječju. Poslušno se dao u ruke teti frizerki, dapače "jeo je" iz njenih ruku. Čak joj je ponudio da je odveze na biciklu, pa u zoološki vrt (njegova verzija idealnog izlaska) i na sok. A na upit "a imaš ti novaca za to?", spremno počeo kopati po džepovima, stavljati joj u ruke nepostojeće novčanice da bi na kraju rekao čak "ima tata". Koji bi plaćao njegove dejtove. Ma nemojte ka'sti.
Doduše, njemu sam oprostio te slabosti, kad sam vidio da se odrasli muškarci u salonu de facto ne razlikuju od njega i padaju na istu priču.

A u sadašnju priču ušle su i prve simpatije (iako "mali dečki ne mogu imati cure"). Dugo je izbivao iz vrtića zbog bolesti i onda mu je pred spavanje gotovo svaku od zadnjih večeri postao ritual zvati prijatelje s malog plastičnog dječjeg mobitela. Nostalgija. Nakon nekih muških kolega, s kojima je znao voditi i 20-minutne fingirane konverzacije (sve kao pravo, s čekanjem da ovaj odgovori, smijehom uz "što to pričaš, hahahaha"), došao je red i na ženski dio. Onda je počelo.
"Neću zvati Anu, ona mi je dobra prijateljica, ali Anamarija mi je ljepša. Nju ću zvati."

Još nikako da se odluči, naime. Na nekoj davnoj audio traci moji su roditelji dokumentirali kad sam, starosti baš kao sada Nasljednik, nabrajao do besmisla sve svoje cure iz vrtića, nazivajući ih upravo tako. A nekima sam se i na popodnevnom spavanju zavlačio u krevet. Onda sam vrlo brzo postao intelektualac i to su ostale i dalje najplodnije moje zavodničke godine
Kod Nasljednika pak visoko kotiraju dvije potpuno oprečne djevojčice, jedna prekrasna, pristojna, srdačna i općenito dražesna mulatkinja, nazvat ćemo je Ira, i jedna "vražja" i poprilično nabusita plavojka, nazvat ćemo je Anamarija.
Dok se s prvom sasvim lijepo druži i uživa


druga je izgleda, preuzela onu (svima poznatu) ulogu čežnje na daljinu.
Pravo tupasto muško ponašanje. Nikad zadovoljan.

"Bit će problema". Rekla je Najmudrija, kad su počele recentne muško ženske mušice i faze
Ja bih ipak rekao, dječja posla.

Doduše, tu se na neki čudan način umješaju i odrasli i druge kulture. U vrtiću je naime i djevojčica čiji su roditelji iz Sirije. Jako simpatična, jako dobra s Nasljednikom, roditelji fini ljudi. ALI. Neki dan sam se izravno susreo s onim što se zove "kulturna barijera". Djevojčica je, vidjevši nakon dugog vremena Nasljednika, pohrlila u zagrljaj i da će ga cmoknuti. Mama koja je bila uz nju odmah je poskočila: "Ne, ne ljubiti! Daj mu ruka i pozdravi ga!". I malena to napravi, uz slijeganje ramenima "mama ni ne da". I mama se odmah nadoveže:
- "Znate, kod nas u Sirija ne smiju žene ljubiti muške u javnosti"
- To vrijedi i za malu djecu?
- "Da, da i za mala deca to vredi. Ma, 'oće sve ljubit u zadnja vreme, moramo joj stalno govoriti da može ljubi samo mama, tata i seka".
Ne znam kako će ta djevojčica u jednoj drugoj sredini poput ove, uspjeti održati te komplicirane muško-ženske odnose koji su i sami po sebi komplicirani, a nekmoli kad već s 4 dobije i dodatna pravila ponašanja. Ali i to je život.
I dječja i odrasla posla, da se malo ispravim. Od najranijeg djetinjstva.




Post je objavljen 30.04.2010. u 14:01 sati.