ehhhhhhhhhhhhhhhhh
nije bas jednostavno
iz vise razloga
kaoprvo jako punostvari se desilo
drugi neka odredjena blokada je tu
trece prebrzo izljece sve iz mene
cetvrto ..krecem
dakle- tu sam...uspravna i ziva.... :-)
prosao je sajam...dobro je jer sam malo presla sve svoje maksimume tako da do danas nisam nista radila......
pred Uskrs sam se rijeslia svih obveza tako da sam odmorila kistove :-)
nakon toga uslijedila je akcija-soba za mog sina...hehe to je bilo..ufffffff
muz moje frendice - majstor, i ja...nas dva smo uspjeli rastaviti ogromni krevet i kindac i sve izbaciti napolje .....i sastaviti sobu za moju srecisu..je da je trajalo tri dana i da sam ja u jednom momentu cendrala od umora..aliiiiiiiiiiiiiiiiii
tak osmjeh i odusevljenje koje sam dobila od sina nema cijenu....koliko je kostalo...necu govoriti, dobra je stvar sto sam godinama razmisljala o tome i uspjela :-)
posao...a sta da se kaze....napet kao i uvijek, dvoje ljudi odlazi......obveze su se povecale, jedini nacin opstanka su kratk ei ostre recenice kako ja volim reci. mogu ispasti ovakva ili onakva, ali u poslu nemam puno vremena za natezanja i prepucavanja, posao je jasna stvar---crno i bijelo, sivo nije pozeljno,emocije furas kuci, tu radi razum, odstupanja su mala, i nazalost to je tako.......hladna sam ??? mozda, ali posao shvacam kao posao - ne zabavu -ne obitelj...i tako je lakse
hmmmauto...dobro je ..nije vise nastradao od ovih majstora sto neumorno grade u nasoj ulici...vec ih ne mogu vidjeti, no jedno jutro sam im uljepsala dan...jureci na posao u najvisljim stiklama i najuzoj haljini s dvije torbe i tri vrecice u rukama, micuci se od auta sam pala po cijeloj duzini- naravno ispred baustele....ehhhhhhhhhhhhhhh, to j ebio melem z asljakere dam se kladiti, a nije se muha cula. valjda su se smijali u sebi- hahaha, koliko sam se izurlala na njih radi auta niti se ne cudim :-)
ustala sam sretna sto mi naocale na nosu se nisu razbile i uputila par prosirenih recenica vozacu koji je vozio trke iza moje guze
manijak sasavi!!!!
pogledala sam mladi mjesec- dva puta- dal se netko cudi??? ne ?? i ja mislim ;-)
dakle ja posto obozavam cijelu sagu i knjige to je za mene bili ...jako jako jakooooooo :-)
knjige procitane dva puta...no drugo gledanje filma mi je bilo....hmmmm...neki oblik parcijalnog deja vu..po segmetima..parcijalno.....tko mi ulazi u glavuuuuuuuuuuuuuuuuuu??!!!!!
no da
cekam treci dio, poceti cu zavrsavati obecan zapis druge knjige i spremam se na ponovno citanje.....
ima zelju nabaviti macu...zasto....ne znam tocno...ali imam
proljece..banulo je samo tako....jedno jutro sam shvatila da je magnolija u uredu procvala..onako divljacki,,,,i da -sasave ptice se deru a nervozni leptiri jurcaju posvuda
i...onda jos kad je vjetar odmaknuo mi kosu sa lica i donio mirice...javio s ejaki osjecaj u trbuhu....i ..neki nemir.....
pocelo mi je nedostajati zraka i prostora...kao divlja macka u kavezu .....onaj osjet na ledjima i sum u usima
anthea je polako izlazila iz svog kuta u vrtu......sve te boje i zvukovi i mirisi su joj vracali jaka sjecanja i sam taj nemir je bio...izazvan necim....osjetom da ce se desiti
a ti osjecaji ne varaju, ne lazu...zato i postoje
Neo je svoje prisustvo pojacavao svakim udahom....moralo je biti tako.........i svaki dodir u mislima i svaki uzdah u grudima i svako mastanje i sjecanje je bilo istinsko.
i na tren ...neo je opet bio uz nju...svojim rijecima je mogao pokrenuti lavine ....mogao je antheu natjerati da joj zelene oci......
a antheine ruke..bile su otvorene, mali polumjeseci su se bljeskali na suncu.....iako naizgled krhka...spremno je rasirila ruke znajuci da moze dati i ponovo ga pustiti da ode....da ode ...i da moze jednom opet reci njeno ime u njenu kosu..........
mogla je svojim toplim dahom neu navesti da se sjeti i da pamti..........da uzme i ode...da ne zaboravi i da se jednom opet vrati
i taj zacarani vrt i krug, koliko imao god oluja i vjetrova bio je savrsen....okrugao, bez pocetka i kraja....bezvremenski...stvoren da traje kao takav....stvoren da anthea padne na koljena ili da rasiri ruke...stvoren da zelenih ociju sklapa dlanove oko nea ili da njeno lice nestaje u njegovim sakama
stvoren da jedan ostaje a drugi odlazi da se vrati
i vrt pun nagona i razuma , pun borbe i prepustanja...bez osuda i bez kajanja......
i nebitno opet kada, nebitno u kojem dijelu vrta ce vjetar opet maknuti pramen njene kose...i izmamiti uzdah ili osmjeh, nebitno dal ce pognuti se ili biti uspravna.....u tom kaosu je sve bilo savrseno...onako kako mora biti
evo sad malo ja.....sjetih se....jos malo mi je rockas i vec se imam zelju baciti u zaklon.....prvo da se obranim od svih dezodorana ili potkosulja koje mi prijete od moje majke i brata...uuuffff
onda da se obranim od ogromnih buketa na poslu...volim cvijece ali mjesto mu je u zemlji...jedan cvijet bi m ezadovoljio ...ali ono zbunje...mmmmmm
moje frendice-ajde to je ok, dogovaramo se oko poklona i veseli me moja strudlica..hahaha ja sam jednostavan slavljenik
sto ja zelim
hmmm
zelim jako puno a tako malo
zelim........zelim malo vremena....koliko god to malo bilo...samo za mene....zelim skupljenu hrabrost makar to malo trajalo 5 minuta...zelim , omirisati, dodirnuti...i pustiti
zelim ali i ne moram to dobiti..........cudno jel tako.....nije....razmislite,,,koliko je stvari oko nas koje su tu s cudnim razlogom, ne mozemo ih doseci a tu su....i na kraju se smijesimo- jer su tu .
kaze meni moja frendica...znam , idemo gledati za tvoj rockas neki srcedrapajuci film ...gdje je sve savrseno i gdje netko dobiva cvijet i nenadan susret i gdje padaju roze kapljice kise i ptice pjevaju..a na kraju sviraju violine...hahahaha...hvala ne
pokusavam shvatiti potrebu ljudi da me vuku ...ali haha, nisam ja tako bespomocna.
iako priznajem, znam sto znaci biti polomljena i krhka...ali mislim da je moja vanjstina sve samo ne da tako izgledam,,,prema tome spasiti cu se i od takve proslave sigurno:-)
jos samo da izvidim da mi ne spremaju neku Bu varijntu- u prijevodu prije god ili dve si mi moje drage frencice banule najranije ujutro s hrpom balona.......naravno da sam cendrala....hehe obraniti cu se i od toga..k jarcu proslu god su starci i zaboravili da mi je rockas dok navecer nisam nadureno dreknula!!!
kako rekoh...trazim tako malo a tako puno...najjednostavnije stvari su najdragocjenije i najnedostupnije u vecini slucajeva-a tako su vrijedne i toliko znace
mmmmmmmmm..i opet onaj osjet na ledjima koji tjera da se okrenes ...i nemir i .....zelja da potrcim......
nego danas idem kod zubara....nastavak lijecenja zuba pod krunicom...opet skidanje i stavljanje...no veci mi je problem doci do nje-proci krajiskom ul uz kordunsku........
i danas je suncani, ne vruci dan, jedan od onih dana s laganim vjetrom koji ponese kosu i miris
Post je objavljen 30.04.2010. u 10:37 sati.