Sada mi je tek jasno. Koliko je ono bilo sve pogrešno. Tek kad nakon dugo dugo vremena vidiš kako se prema tebi ponaša netko tko te zaista voli shvatiš koliko su te neki drugi malo voljeli. Ili nisu voljeli. I zato se sad ponekad vratim unatrag šokirana onime što sam ja to sve zvala ljubavi. I znam da bez svega toga ne bi znala cijeniti ono što sad imam.
Sad tek shvaćam da osoba koja te voli ne traži od tebe da se odrekneš svojih najvećih ljubavi poput fotografije ili glazbe. Izričito ili prešutno. Sad shvaćam da osoba koja te voli ne traži da se odrekneš svojih roditelja, prijatelja, svega što voliš ili znaš. Sada shvaćam da osoba koja te voli ne želi dovoditi te u neprilike ni sa kime. Sada shvaćam da osoba koja te voli neće raditi probleme gdje ih netreba nego će ti biti potpora uvijek. Sada shvaćam da neće tražiti, zahtjevati, a jako malo davati zauzvrat. Neće te ponižavati. Neće govoriti ono što toliko boli da te rastrga nekako iznutra. Neće ti rušiti samopouzdanje nego će ti pomoći graditi ga. Neće ti govoriti da si sebična. Reći će ti kada misli da si u krivu....ali bez predbacivanja. Razumjeti će te. I truditi razumjeti te i kada te ne razumije. Veseliti se s tobom. Uveseljavati te. Imati povjerenja u tebe. Poštovati tebe i tvoje želje. Ali bez da zanemari sebe. Tražiti kompromise. Znati što je to bitno u životu. Podsjetiti te na ono što namjerno zaboraviš jer te strah, a trebala bi napraviti jer ti bi koristilo.
Biti sve ono o čemu si sanjala i možda još malo više. I još toliko toga. Ne može se ni ispisati ni izgovoriti. I zbog svega toga ga volim još puno više. I nadam se da vraćam jednako toliko.
Post je objavljen 30.04.2010. u 06:49 sati.