Marketing
„Stvarno si se ulijenio!“
Čitam kritiku @anonimke u komentarima na pretposljednji post: „Stvarno si se ulijenio!“ Ima ona pravo.
Ali imam i ja opravdanje. Stiglo proljeće, lijepo vrijeme, sunce zove, posla na brijegu preko glave, mladi daleko sa svojim brigama. Trebaju radit i kruh zaradit. Pa se sam morah prihvatiti posla. I tako neprimjetno prolaze dani, prema ovom pjesmuljku u stilu narodnog stihoklepstva, a ja zanemario svoju „književnu“ rabotu.
Stigo travanj,
nemam kravu.
Moram kosit,
zelen travu!
Vezat trse,
špricat voćke.
Sreća nemam
još i kvočke.
Ljeta stisla,
bole kosti.
Dojdem doma,
seg mi dosti.
Sam da legnem,
krevet išćem.
Tiho stenjem,
zube stišćem.
Ipak mi je
lepe vduši,
sam da srce,
tak ne guši.
Zato draga
anonimka.
Od me nema
Ni spominka.
Čakam da nam
dežđi dojdu.
Pak da misli
na blog pojdu.
Post je objavljen 29.04.2010. u 22:31 sati.