Živim sam.
Što ima svojih prednosti.
Ali ti fali nešto da ti se veseli...
Razmišljo sam o nekim kučićima i mačićima.
Ali smatram da nije fer prema ijednom živom stvoru prošetat ga kilav u zoru, ostavit samog prek dana i prošetat umoran navečer.
Kao ni posjedovat ona divna bića s perjem zatvorena u šugavi kavez koje ljudi siluju da proizvode zvukove slične našima pa se time hvale gostima.
A akvarije mi se ne da prat.
Da sam na nekoj farmi ili samostalni ribar, bilo bi drukčije, ovako kad sam u centru – ostaju mi biljčice.
Kad dođeš doma pa te zagrli eukaliptus a filodendron se dere iz kuhinje – ribice, eto perkelta...
A ciklama ti ne da jer ima fotosintezu...
Uglavnom sam zabrijo da bi na uvučenom prvom katu mogao imat začinski vrt.
Koji je postao začinska smrt, jer se niti jedan peršin, bosiljak ni ružmarin iz inih konzuma – nije pelco.
I sada, s prvim zrakama sunca i topolinim drkotinama, lutam stanom i smišljam kako razveseliti isti.
Stanje je sljedeće:
Radni stol - nedefinirata biljka koja navodno skuplja zračenje, Lidl, 34 kune, stanje - pred smrt, od 50 listova ostalo devet, a i ti baš ne obećavaju

Šank - bambus, umjesto u vodi, držim ga u zemlji i na vrhu malo pijeska iz Sahare, baš je seksi a ni on se ne ljuti, pače, grana se ko hadezeovci...

Dnevni boravak - bonsai, od sto listova, ostalo deset, pa mu tepam Bosnai, lijepa posuda, opet Lidl i to 120 kuna da bi ga gledo kako umire, uf, ljut...

Balkon - jedna kojoj nikad nisam ni znao ime al je imala puno listova

Kućna srećica ili srećna kućica, to mi je Prasica poklonila, Majo, može nova, ova je bila super

U pozadini je jedna seksi biljana iz Ikee, ali sam je zaboravio maknit s balkona do veljače, kreten.
I na kraju - plastenik za začine, opustošen kao nekad Nives nakon Dinamove tekme...
Suhopolje, Černobil, čemer...

Mrzim poraze, ali evo, priznajem jedan.
Vrijeme je da se krene u nabavku, svaki savjet je dobrodošao!
Katarina, držim te za riječ, reci kad idemo u biljing!
Post je objavljen 28.04.2010. u 10:15 sati.