Marketing
Oda mojim starkama
Neki dan, gledam ja u moj drugi po redu par starki, crvene(ili više bordo) karirane... I vidim da im pucaju šavovi sa strane, svuda onako uz rub. I mislim si, šta već? I onda skužim da i nije ''već''. Naime, 7. mjesec 2007. je bio daaaaavno davno...
Ok, možda je post pomalo glupav, ali... starke... taj čudesni komad obuće, najbolje patike na svijetu... zašto za hrpu ljudi imaju neko posebno značenje? Zašto za mene imaju toliko posebno značenje, kao ni jedan drugi komad robe? Pa, ne znam, možda jer su oduvijek označavale neku posebnost, nosili su ih oni 'drukčiji od drugih'. A ja sam sebe uvijek smatrala drukčijom od drugih (i dan danas je tako). Dobro, danas ih nose i šminkeri i alternativci, nema tu više nekih pravila, ali starke su i dalje nešto posebno. Bar meni. Heh, moj prvi par... Kupila sam ih par dana prije 16. rođendana - rekla sam, to je dar meni od mene za 16. rođendan. Nitko mi ništa ne treba kupovati, ja ću si sama kupit - starke. Sjećam se da sam, ne znam koji je bio povod, s mojima otišla u Rijeku i rekla im da me puste da se na neko vrijeme gubim po korzu. I uđem u jednu trgovinu s obućom - nema, ali me upute u drugu. Dođem tamo, imaju samo crne broj 45 ili one skroz crne (koje mi se nisu sviđale) moj broj. Odoh... Nekako, uletim u trgovinu gdje ih je stvarno bilo svakakvih, ali to je bilo ništa u usporedbi s tim kad danas dođete u neku trgovinu sa starkama. I pitam ja tetu da li imaju crne moj broj. - Joj, nemam ti nijedne taj broj, bla bla... (nakon 5 sekundi) ustvari, imam ti ove, ali u drugoj trgovini su, poslat ću nekog po njih, ti samo probaj ove roze (bljak roza :D) da vidimo zbog broja. Probam - odgovara, nakon 10-15 minuta stižu najljepše starke na svijetu - one plave, kako da ih opišem, pa boja trapera ajmo reć. I ja iskeširam lovu i ponosno odem sa svojim prvim starkama. Vjerujte mi, u godinu dana svašta su proživjele, nakon samo par mjeseci bile su i prljave i išarane - ma prave. I onda je došlo drugo ljeto i ja išla radit. Stigla prva plaća, moram si kupit nešto posebno - karirane starke. Jedan jedini dan šta sam bila slobodna cijelo ljeto otišla sam u Pulu i nekim čudom našla te karirane (koje su pred par dana počele pucat po šavovima heheh). Nitko sretniji od mene. I tako, cijelu srednju sam ih nosila, i za van i ne za van i nosim ih i danas i nosit ću ih barem sljedećih 30 godina ;) a onda ako počnu bolovi u leđima zbog toga jer su preravne... heheh... Ok, sad me već sigurno smatrate ludom zbog ode patikama, ali da nastavim... Zašto su tako posebne? Pa ne znam... ali ima jedna stvar... znate one neke dobre stvari šta su vam se događale tokom mlađih dana (šta ja znam, neki predobar izlazak, poljubac s nekom posebnom osobom, neko posebno riganje od alkohola...:) )? Pa sigurno se sjećate neke odjeće koju ste nosili onda... Pa, evo ja se sjećam da sam u nekim trenutcima nosila starke i točno znam koje od ta dva para. I kad ih pogledam, za njih me veže puno sretnih uspomena. Ne znam otkuda bih počela... Jedan proljetni izlazak pred 3 godine kad sam bila posebno sretna... (sjećam se da mi je onda jedan lik rekao: zašto nosiš starke ko neki panker?) hehe, a časna riječ nikad punk slušala, samo metal i rock(uvijek i zauvijek). onda...ona večer kad smo slavili osvajanje školskog državnog prvenstva u rukometu... norijada :) e da, vezano uz norijadu, onda su moje traper starke malo naj**ale... naime, nakon par litara bambusa odlučili smo opet jest ćevape. i ljudi govore, ajde nek netko ide malo oprat te plastične tanjure (previše majoneze i ajvara na njima). ajde idem ja. plaža, more + alkohol + pranje tanjura + starke + val koji dolazi a ti na rubu plaže = mokre i slane starke, još i dan danas :) heheh ne znam zašto ali uvijek svima moram ispričat tu priču o slanim starkama i to kako su i sad slane jer mi ih je žao prat. i tako, svakakve me uspomene vežu s njima, i jedna predivna večer prošlog ljeta kad sam izašla iz kuće bez ikakvih namjera i primisli, samo na prijateljsku pijaču heheh :) + ljubičasta majica... pa na kraju krajeva i brucošijada (nakon nje su starke otišle na zimski godišnji odmor). Uglavnom, mislim da je to to... Taj status koji one imaju kod mene, uglavnom zbog uspomena koje me vežu za njih. Možda je nošenje starki za mene sigurnost da će u meni uvijek živjeti neko malo buntovno dijete bez obzira na godine... Tko zna... Je rekla nedavno jedna moja prijateljica: Sva sreća da se jednom netko sjetio igrat košarku u njima. Sva sreća...
A ja nastavljam stvarat nove uspomene sa starkama... Možda za koji mjesec i kupim nove, neku totalno ludu boju (kao šta je meni slično) kad se ove još više raspadnu...
I to bi bilo to od mene za sad... Veeeliki pozdrav :) i smajl 
Post je objavljen 27.04.2010. u 17:13 sati.