Čudi se taxista, ne uključujući taximetar do Borika, zašto se Kongres o. m. održava u dvorani Višnjik kapaciteta desetak tisuća ljudi. Pita, zar će vas toliko doći, pa nudi vizitku kao znak dobrodošlice. Naplati bez stida 100kn za 4km uz zaključak da unutar velikog kompleksa postoje i manje dvorane.
Za par sati se i mi čudimo silazeći strmim neuređenim stepenicama ka Maloj Areni i promatramo mlađe i starije gospođe doktorice kako im štikle upadaju u šljunkoviti okoliš dvorane dok idu na Svečano otvorenje i prateći domjenak. Kažem žene, jer su muškarci u PZZ neznatna manjina; oni su npr. uspješni ginekolozi, a i ne nose štikle.
Pijem kavu s damom u godinama, visokom Zadrankom, još uvijek očuvanom zgodnom ženom, elegantno odjevenom u crni brokatni kostim i lakirane sandale s visokim petama. I ona se čudom čudi kojoj je budali palo na pamet ovo mjesto do kog je, kako kaže, trebala doći u svečanim tenisicama. Još dodaje kako će joj unuk biti razočaran što mu neće donijeti (kineski) ruksak u kom su uvijek do sada bili smješteni pisani materijali za kongres, nego platnenu vrećicu koja ni za plac nije pogodna.
Ugodno razgovaramo; malo nam skače tlak dotičući se mnogih aktualnih tema, i završavamo s pričom kojim su čudom i kako, u nadolazećoj krizi, izgrađene tolike arene i arenice i kojim će se još većim čudom sve to popuniti sadržajima da ne zjapi uzaludno i prazno.
Dama odlazi pazeći da ne oguli potpetice, a ja nastavljam sa istim: tko će popuniti naše Arene. Pa nisu to bolnice. Nema toliko estradnih zvijezda ni sportskih događaja koji bi zainteresirali tisuće i tisuće ljudi diljem lijepe naše. A tu su i kriteriji: ono što „puni“ Zagreb, ne može uvijek i Zadar.
Recimo, kako je krenulo, u Zagrebu nam fali još samo Bora Čorba i jedna lijepa pjevačica, čije je ime bolje preskočiti. Ali u Zadru? Ne znam. Sumnjam u uspjeh takovih biznis kombinacija. I dođoh do horora...
Nego, vratimo se mi k sebi i dnevnoj estradi, doktorima, koncesijama(ma što to bilo?), broju bolnica i broju pacijenata, dopunskom s nepovratnim porezom, i porezu po glavi stanovnika...i s ponosom uzviknimo:
Imamo Arene!
Biznis je biznis; nema tu ukusa, ali nostalgija ima mjeru...
Post je objavljen 27.04.2010. u 15:05 sati.