Jučer ujutro sam imao dva i pol kilograma više nego u subotu u isto vrijeme, strašno !! A sve je počelo tako lijepo i sportski......Pazio sam što radim, jeo normalno, pio normalno i sve drugo činio otprilike onako kako treba, ne da ja mislim da sam nešto osobito u pravu, nego sam činio stvari onako kako sam sebi zadao. Subota predvečer, pošao na utakmicu, zapravo nisam nikada išao na utakmicu zato jer sam htio, jer mi se išlo, uvijek je to bilo zato jer je to neka fora, kao, sad ide ekipa, pa idem i ja, bilo je nekoliko zanimljivih posjeta utakmicama, sjećam se utakmice Dinamo - Olympiacos, 9. prosinca 1998, smrzli smo se kao tuljani, a Dinamo nije mogao proći grke. Zato je ovaj put Cibalia nadigrala Dinamo. Ovaj put i jesam došao kao navijač Cibalie...zanimljivo je to iskustvo biti na tribinama. Sam put do stadiona je bio interesantan, posvuda se osjećao adrenalin. Išao sam pješke i kako sam se približavao stadionu, tako je to nekakvo uzbuđenje bilo sve veće. Na jednom dijelu puta ispred mene su išla tri dječaka, nekakva moja procjena, peti, šesti razred osnovne škole, obzirom da inače hodam malo žustrije kada sam sam, tako moje približavanje nije prošlo nezamijećeno, okrenuli su se sva trojica i odmjerili me od glave do pete, prvo jedan, pa drugi, pa treći, kada su vidjeli da su moje patike obične, malo trbuha, poneka sjedina, procijenili su valjda da nisam opasan, tako da se nisu ni pomaknuli sa staze. Ok, razumio sam, ima ih tri i bili su budni, čuli su da se netko približava, pa su svaki za sebe morali ocijeniti situaciju, ipak su krenuli na utakmicu, tko zna tko sve dolazi na tribine i kakvih će sve ludih i blesavih događanja biti. Morali su biti spremni na sve. Nastavio sam dalje stazom, pored drveta u lenijama su stajala dva starija čovjeka u svojim šezdesetim godinama, pogled ravno u oči, valjda opet neko ocjenjivanje, tko je ovaj i glasan komentar kako se puno policije skupilo i zaista, policija na svakom cestovnom križanju, zabranjuje se prilaz vozilima na stadion, tko je ušao, ušao, usmjeravaju se navijači, valjda da se izbjegne susret sa navijačkom skupinom gostujuće momčadi. Usput sam sreo jednog čovjeka, poznat mi je, radi u trgovini specijalnim alatima, išao je sa tri dječaka, dok sam prolazio kraj njih, čuo sam kako govori: "Znate što ja mislim, četiri-nula, okrenem se i dobacim, za Cibaliu !"..Eto, nisam izdržao....produžili smo sa osmjesima na licima. Naišao sam u trgovini kupiti cigarete i pitao kakav upaljač imaju. Čovjek mi je počeo nabrajati, pa sam rekao dajte mi jedan plavi, na što mi je on dao jedan svjetlo plavi, da kažem, nebesko plavi. Rastali smo se s osmjesima na licima. Zanimljivi su mi ti detalji i načini na koji se razumijemo. Nakon što sam popio piće sa kolegama iz firme, pošli smo prema tribinama. Ovakve gužve dugo nije bilo. Sjeli smo u ravnini aut linije gola domaće momčadi u prvom poluvremenu. Utakmica je počela bojažlivo sa strane domaće momčadi, ali tu je bilo iskusnih navijača, iza mene je sjedio jedan. Bilo je zanimljivo slušati kako se navija !! Drugi gol je i predvidio ili osjetio, kako ga je najavio, tako se i dogodlio..odličan mi je bio taj instinkt. Poslije sam sa zanimanjem promotrio tog čovjeka, imao je trenerku reprezentacije i majicu na kojoj je pisalo SAMO CIBALIA. Prekaljeni navijač starije generracije koji više ne ide na istočnu tribinu. Pobijedili smo !
Poslije nisam mogao otići kući na spavanje, pa sam otišao išao prošetati ulicama da vidim kakva je atmosfera i završio na partiju u u jednoj kafani koja inače živi cijeli dan i tamo se poptuno prepustio slavljaničkom raspoloženju, bar u početku večeri, a poslije dobrom tulumu koji je bio, nekako mi se čini, planiran u slavu pobjede domaće momčadi. Bio je angažiran i DJ, moram to napisati na ovaj način jer čovjek je starno stvorio ok atmosferu i to ne navijačkog slavlja, nego posebne subotnje večeri. Vinkovci znaju živjeti !! Atmosfera je bila odlična, a organizator cool i spreman da ne dopusti da bilo što pokvari raspoloženje. Samo u Vinkocima !!
Opio sam se do tako da ne znam kako sam kući došao. Probudio me telefon, nadam se da svojim slobodnim ponašanjem nisam nikome kvario večer....Probudio sam se i odmah otišao na roštilj kod frenda.....tamo sam opet popio puno piva i sudjelovao u razgovoru o puno stvari....lijepa su takva druženja, ali ne valja kad se čovjek ponaša kao mamlaz koji ne mari ni za što, jer sam zaboravio da je nedjelja i da sam trebao biti na obiteljskom izletu i navečer posjet cirkusu jednom dječaku.
Ponedjeljak je bio težak dan, vaga je pokazala svoje, a ja sam turobno odradio dan, iako mi je ručak bio super.
Večeras sam išao pogledati utakmicu i uživao u Olićevom hat tricku.
Post je objavljen 27.04.2010. u 09:50 sati.