Marketing
Mini trek - kameni svatovi
24.04.10., TRAIL TROPHY ZAGREB 2010 /3.trka - poredak, najava rezultati
11:00, PD Glavica/PP Medvednica
23km, cca 1000m gore isto dole, CILJ: 2:57:55
FOTKE
Video sa trke by Janko KLIKAJ!
Gore, gore, gore, dolje, dolje, doljeee, pa gore, gore 
, goreeeee a u p.m. ;DD ....gore, gore, goreeeee, oooooo..... yesssss, dolje, dolje dolje, i tako sva tri sata u krug hahahahahaha......
Obično na trku stižem barem sat vremena prije starta 
, da se malo adaptiram, mentalno prilagodim mozak na okruženje, zagrijem 
, … Na trekinzima (pa i na ovom, za mene - dosta poznatom terenu te laganim za orientaciju) je izrazito važno, da dođete malo ranije, prikupite sve moguće informacije o terenu 
, raznim taktikama 
, savjetima o kračenjima, najisplatlivijim putevima,….
Ovaj put ništa od toga 
, došla sam u zadnji čas, ponešto sam već znala od prije, teren sam prošla u zadnje 3 godine najmanje 5 puta sve popreko, na Traversi i raznim treninzima…Zadatak je bio skupljati naljepnice sa 6 Kontrolnih Točaka, u bilo kojem smjeru neovisno o redu istih…
Noge uobičajno teške 
, već na samu pomisao da treba trčati uzbrdo obračao mi se želudac 
. Tako, da sam, kao i uvijek, krenula malo lakše (ne baš hodajuči), čekala prvo izravnanje prema KT1 Jambrišakovo vrelo na Ponikvama (na planin.stazi br.8), gdje sam malo prije KT1 prestigla par ljudi koji su na startu PD Glavica imali lakše noge…. KT2- malo poznati široj masi, ali zato pravi biser Medvednice - Slap Sopot nalazi se u blizini staze 1M, nemrete fulati, jer sa svih smjerova iskaču natpisi na stablima za isti 
. Međutim, ja koza 
, sam se malo zatrčala 
, zaboravila sam gledat gore, jer skretanje desno, sa 8mice poslije KT1, je dosta blizu. Nisam bila jedina 
. Zoran O. i Šiljo trče, gledaju 
, sve se pitamo dali dobro idemo, a Šiljo nas je čak upozorio das mo fulali skretanje - dali , mi znamo neki bolji i brži put 
?! Sreli smo brdskog biciklistu koji nam je samovoljno potvrdio istu informaciju, dobronamjerno nas upozorio das mo face ako znao neki bolji put do Slapa Sopot 
….Sve se to događalo u par minuta, ništa strašno, kartu smo imali podosta uvečanu, teren poznajem….Hopa! 
skrenemo dolje, u udolinu prema potoku, pa ćemo po potoku prema slapu, nismo puno izgubili. Kvalitetno smo se zablatili i uprljali 
, izašli na onaj široki makedam, pošli na slap po naljepnice. Susretali smo se sa trkačima koji su nas zbog našeg gubljenja prestigli, neke smo kasnjije i mi…
Malo sam se otpeljala dole po guzici , oprala pod slapom i već smo krenuli GOREEEEE 
prema KT3-Risnjaku. A, uspon ubitačan! 
. Na djelovima doslovno grizete koljena, jedva sam čekala da se popnemo na široku stazu , da se više malo teren izravna. Nakon odmora na izravnanju sam počela trčkarati na nizbdicama, u brdo brzi hod, non stop su bili tu Ivana&frend, Janko, Vareškić, Šiljo, Miro,… malo naprid, malo iza – i tako, blizu Risnjaka (nama uzbrdica, povratnicima prema KT4 nizbrdica) počeli smo opet susretat brže trekera/trkače, prema kraju uzbrdice, sam već mjerkala , kalkulirala - koga ću moć prestič …zadnja je prošla Goga O., a Vareškić i Šiljo su me prestigli na Risnjaku dok sam točila vodu koja je kapaaalaaaa iz pipe… “Eeeeee, sad će nizbrdicaaaaaa”: si mislim , “Idemo, 6. brzina….!!” . Prema KT4 Pšeničnak (do tad nikad vidjela, ni čula ), smo prošli kraj Grajfove kopanje. Srela Žanu, koja se penjala prema Risnjaku, pokazala joj di se mora vratit, Kikija koji je odustao jer ga boli list, i već je tu bila Gogica koja me preimenovala u Transformers hihihihihi,…uvijek se krajcamo, ona mene dobije na uzbrdici a ja nju na nizbrdici….Meni je bio strateški dio trke taj Vrh Pšeničnak. Imala sam veliku sreču da sam uletila u društvo Šilje i Vareškića, jer smo mi nekako (neznam kako i di smo mi to popreko došli ) dotrčali na KT4 prije puno trkača, koji su bili debelo ispred nas na KT3. To mi je ulilo volje i samopouzdanja , malo sam bila več umorna gladna i žedna. A treba još doči na KT5 Kamene svate, a teren non stop, dole, gore, dole, gore …. orientacijiski nezahtjevno, jer samo pratite stazu br. 6, natpise za Kamene svate. Plus toga, smo počeli već susretati najbrže koji su trčali nazad po 6 prema Cilju. Znala sam, da moram negdje na povratku skrenuti desno na 1M, kartu sam cijelo vrijeme držala u ruci, a probala sam što više držati Vareškića i Šilju koji su dosta vukli. Međutim na povratku sa Kamneih svata su ostali iza. Nazad do skretanja sve već poznato, jer smo malo prije to sve već prošli. Onda skretanje desno, pratim 1M, trčim, trčim, trčim, traje, to traje, 
malo gledam na sat, malo u kartu, dobro sve OK, odem pišati,… onda mi se u jednom momentu počelo pričinjavati da sam možda otišla predaleko ,…prestigla sam jednog trkača, koji se dobro izmorio, nakon 500m sam ga pričekala, jer sam se plašila da sam možda opet negdje zaboravila skrenut , iako sam znala da nema skretanja, ali – “ziher, je ziher!” ….ljubazno mi kaže, da smo na dobrom putu, da ćemo izbiti na asfalt, koji vodi na CILJ PD Glavica. Tak je i bilo, malo mi je bilo već pun kufer trčanja, ali htjela sam doći ispod 3h, uspjela sam ….U cilju nas je popisivala Višnja, došla sam 3. od cura. Presvukla se, postavila stolice za Compex, još odradila aktivnu regeneraciju drugim trkačima, pojeli smo ručak,…. Onda proglašenje… Lijepa trka, super vrijeme, prekrasan ambient. Preporučam zapadni dio Medvednice, pustite se Leusteka, Gipsa & Bikčevićeve malo, odite na Risnjak, Kamene svate, Glavicu,…
Post je objavljen 26.04.2010. u 19:18 sati.