Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/minusiplus

Marketing

Posthoror iliti ka operativnoj definiciji šinjorine

19.5.2008. ovo objavih pa brzo isti tren skinuh u napadu auto-cenzure. Da ispravim stara kriva, a i kao uvod u novi tekst ("daljnji pokušaji u razvijanju koncepta šinjorine") koji će skoro bit objavljen, valja se prisjetiti starih debakala.

Image Hosting by PictureTrail.com

Ae, neki je lipi dan, naš barba cane odlučija otić u svoj mali primorski gradić, tamo di je provea cilo dičačstvo, malo prošetat rivom, malo 'ranit galebove, malo ćakulat sa barbama što tamo stoje, ae. A ponajvažnije, mislija je barba cane otić na proslavicu stanovite šinjorine, a ča će, volija ju ka dite, ka mladac neiskusni, a i nedugo se napija s istom, usne kuša pa bi opet, neki bi rekli priša mu. Al imade barba cane na umu da šinjorina momka ima, al ne zna barba jel remeta, oriđinale, redikul, il nedaj bože, gospo mila, meštar il doture. A stisla i barbu mala temperaturica, jer partija je previše dan prije na sene em, a nešto ga i trbuh kopka, pa misli on, kako će pit, kako da igra kolo pod takim uvitima, a pita se i ki će bit ondi, oće bit momka? I eto našeg barbe, nosi vinca, pa izljubi šinjorinu na dolasku, pa malo gleda ki je taj njeni, i malo pomalo, škica barba, vidi on, a ča će drugo vidit, remeta, a moga je i mislit, a i mislija je. Remeta. A remeta ko remeta i šinjorina ko šinjorina, ka najgori par na svitu, ovi nju nešto prigrli, a ova biži, ka da joj ne odgovara, ka da joj tlaka, ka da ju smara. Vidi barba cane, nije ni on više dite, moga bi on tu nešto i odigrat, pa još po malo vinca, šali se on, zbija veselicu i gleda di bi, kako bi, tu i tamo pročakula sa šinjorinom, tu i tamo mu šinjorina uputi pogled ka da kaže: a vidi ovog remete, gori od redikula, kad bi on zna ča smo barba i ja. Zabesjedi tako ona, isprid remete, kako ju je stari barba, kada mladac još bješe, volija, neka pisamca sla, a barba kaže, sve to od srca bješe, svaku rič mišljaše. Ae, a i bilo ja tako, a kako bi drugačije bilo? Ae. I tako barba, lagance pripit, rumenih obraščića priupita šinjorinu bil mu ova malne pokazala kuć'cu svoju, malo bi barba bacija pogled okole, a ča će šinjorina doli pristat. Gori, unutra, barba stane ljubit šinjorinu, a šinjorina, a ša, ljubila bi se i ona pa se ljubi. Lipo je barbi, a lipo i šinjorini, al ča će, ne može se cilu noć, remeta vani, šjorovi i šinjorine vani, triba se vratit, goste zabavit. Otiđe barba vanka, a tamo, ko zainat, vata ga oriđinale i staje smarat nekom štorijom o madracima, ae. I sića se barba, kako je ovom smoru ekvivalente samo jedan, kad je već stariji momak barba bija, na tripu, uz savsku rivu, megnut se baš bija vratija iz velog svita, a neki njegov bepo ga stade smarat štorijama o interačione sočiale među kapitano i štjuardesa. Ajajaj. Jedva izvuka barba živu glavu, al prije no što se, da pobigne čim pri, obveza madrac u oriđinale kupit. A ča će barba, volija bi opet malo šinjorinu nasamo dovatit, pa kaže on, šinjorina, ja ću malo do toaleta, a ti šinjorina, lipo bi bilo da malo positiš barbu, ondi gori, ae. I dođe šinjorina skoro, zaključa vrata, i udari po barbi, a čuja je jednom barba, da se oni francuzi tako ljube. Al strka skoro nastade, graja, jer, ae, šinjorina ko šinjorina i barba ko barba odabraše misto koje je vjerojatno najgore, šjorovi i šinjorine, da skužajte, piškit i kakit moraju, a di će drugdi, doli u toaleta, ae. Al barba i šinjorina ne puštaju nikoga, pa se ljubakaju, ali znaju obi, skoro će i remeta na vrata zakucat, a ča će onda, ae, a ča, a šuti i ljubi, kad dođe dođe. I dođe. Al ljubit valja još malo. Al ča, na kraju barba i šinjorina izađu, remeta stari na pasivo agresivo odigraše, barba mišljaše bit će šakanja, bit će oštrih riči, al ništa, zapravo bude finito partaja, šjorovi i šinjorine se raziđoše, remeta uze barku i otiđe kući, šinjorina iskoči iz iste, i ostade sama sa starim barbom, ae. A barba sritan, a ča će, kako ne bi bija, šinjorina ostade tute, remeta ošo, šetnjica nam niz rivu slijeda, pa i kušanje koje, ae. I mišljaše barba tim putem kako riva nikada lipša uz misečinu vaku nije bila, mišljaše barba o šinjorini i barbi. Ae. A drugi dan, šinjorina ko šinjorina, kaže barbi da ona kušat s remetom želi, da ne može više tako s barbom. A barba će, ne vidjeh veće šinjorine od te, šinjorino!
Eto ča je barba cane mislija, kad je reka život je more.


Post je objavljen 26.04.2010. u 04:27 sati.