Marketing
Cres i Njivice
Sad je skoro pola noći i upravo sam se vratila s izleta. Svaki normalan čovjek bi lijepo otišao pod tuš pa u krpe i sutra napisao post na miru. Treba se naspavati i odmoriti. Sutra je radni dan. Pa onda lijepo popodne poslije ručka skuhati kavicu i na miru napisati post. Pa neće utisci ishlapiti do sutra.
Ali ne.... ova usijana, tvrdoglava i nestrpljiva ovnovska glava mora upravo sada i napisati post i nakeljiti fotke jer će valjda svijet propasti ako to ne učinim odmah.
Povod izletu je dvadeset peta godišnjica male mature. Tj. završetka osnovne škole. Kao prvo velik pozdrav i sve pohvale mom susjedu koji je došao na genijalnu ideju da umjesto uštogljene i preskupe fensi-šmensi večere organizira izlet brodom na Cres i Krk. I to za čitavu generaciju. A bogme nas je bilo podosta - čak pet razreda po trideset učenika. A sve je to on organizirao sam samcat. Uspio je doći do adresa, telefona i mail adresa većine, potrošio je masu love na telefonske pozive i stotine sms-ova, odgovarao na bezbroj pitanja. Kao da organizira samit nesvrstanih, a ne običan susret generacije iz osnovne škole malog primorskog gradića. Robi, svaka ti čast legendo!
Priroda i vrijeme su se odlučili malo poigrati našim živcima pa je u subotu osim lošeg vremena čak bio i manji potres na Cresu! Ali je zato u nedjelju osvanuo prekrasan, sunčan, doslovce ljetni dan.
Za izlet se prijavilo šezdesetak ljudi, što uopće nije loše kad se uzme u obzir da su se neki odselili, neki su na žalost pokojni, neki spriječeni, neki posve nezainteresirani....Ali je sramotno što se na kraju pojavilo jedva tridesetak ljudi. Neki su otkazali u zadnji čas, neki jednostavno nisu došli bez ikakvog objašnjenja. Što je našeg organizatora bacilo u totalni bed jer je bilo naručeno i šezdeset ručkova na brodu i ne možeš se sad pojaviti i reći - čujte, nas je došlo upola manje. Trebalo je sve to i platiti. Dobro, ispalo je pedeset kuna skuplje po osobi i nitko se nije bunio. Kad je bal, nek je bal.
Isplovili smo iz opatijske luke oko 11.00 sati. Trebali smo krenuti u 10.30 ali smo čekali hoće li se možda netko od razmažene gospode ipak pojaviti.
Nakon malo manje od dva sata ugodne plovidbe uplovilu smo u lučicu u Belom na otoku Cresu.
Imali smo samo sat vremena na raspolaganju za obilazak. Neki su odlučili da će radije ostati u luci nego pješačiti uzbrdo do mjesta i eko istraživačkog centra za zaštitu bjeloglavih supova. Šapnut ću vam da se radilo i o nekim bivšim sportašima i sportašicama, toliko o kondiciji, sram ih bilo.
Prvo na što smo naišli bile su mama ovca i janje na što sam se ja kao osoba rođena u znaku Ovna osobito raspekmezila pa su me zajebavali da sam srela rodbinu. U svakom slučaju, rodbina nije bila osobito zainteresirana za poziranje.
Ovo će se sigurno osobito svidjeti Neverinu:
"Centar" Belog:
Preša za masline:
Pogled na Beli:
Pred muzejom s bjeloglavim supovima neugodno iznenađenje. Otkrivamo da je ulaznica s 10 kuna poskupila i iznosi bezobraznih 40! Pa smo fotkali iz daljine i nadali se da zoom radi.
Sat vremena proleti začas. Ostalo nam je taman toliko vremena da malo poslikamo okolicu.....
...i popijemo jednu brzinsku kavicu:
Vidite li ovu točkicu na nebu? To je bjeloglavi sup.
Lijenčine koje su se uplašile uzbrdice:
Neki su se sunčali:
A profesor Denis bi se bogme bio i okupao da nismo morali krenuti dalje.
Kako bi to bilo da ja ne uslikam svakog psa kojeg vidim....
U 14.00 sati ukrcali smo se na našu "Jaderu" krenuli prema otoku Krku. Destinacija - Njivice. Prvo smo ručali (mogli smo birati između mesnog i ribljeg menija). Pa smo zaćikali u pušioni:
Zapjevali par domaćih.....
......i evo nas za tili čas u Njivicama.
Malo smo prošvrljali po mjestu i popili kavu.
U 17.00 smo se vratili na brod i krenuli prema Opatiji. I naravno, feštali. Što bi rekli Gustafi,bila je to prava štala. Na fotkama se možda i ne vidi toliko, ali valjda ćete mi vjerovati na riječ ;)
Objaviti ili ne.... ma ipak objaviti, nek se vidi raskoš. Možda imamo 4 banke, ali nismo za bacit!
Predposljednja stanica - Volosko. Naši Vološćani se iskrcavaju a domoroci gledaju "ča je sad to i ki je to prišal? Ma to su ti onisti ča su pred dvajsetipet let finili školu."
Kad smo se riješili Vološćana krećemo prema opatijskoj luci uz pjesmu "Svi gremo za Opatiju...."
Lijepo je vidjeti je s morske strane. Ovdje su mi baterije riknule pa je idućih par fotki slikano mobitelom.
A evo i nečega što nije lijepo vidjeti s bilo koje strane- betonska grozota s navodno "pametnim stanovima" u vlasništvu mariborske nadbiskupije. No comment. Pored ovog monstruma inače se nalazi "Villa Žuži" u vlasništvu Žuži Jelinek.
Hotel "Miramar"
I evo nas doma:
Odjednom su baterije proradile.
Muzika nam je neumorna....
Pa je pala i grupna fotka, samo to je slikano tuđim aparatom i pitanje hoću li se toga ikad dočepati.
Ali, tu nije priči kraj. Iako su neki kapitulirali i otišli doma, većina je otišla na after party u restoran "Zlatni Klub" u Pobrima (mjesto iznad Opatije) gdje smo nastavili feštu uz vino, mrkač na salatu, pršut, sir, zapečene škampe sa sirom na tostiranom kruhu i "grešnu tortu".
Evo i jedna slika hrane za blogere gurmane:
I jedna besplatna, ali potpuno zaslužena reklama za kraj.
Veliko hvala vlasniku, posadi i osoblju broda "Jadera" na profesionalnosti, ljubaznosti, kvaliteti i fantastičnoj zabavi.
Post je objavljen 25.04.2010. u 23:34 sati.