Brat i ja i njegov Mali Dječak i njegova Srednja Djevojčica
na skalini isprid Luxora
čekamo ljeto u kasno popodne
u vremenskom raskoraku sa turistima
oni šeću svoje ljetne majice i šeširiće
izranjaju iz Podruma
znatiželjnih lica
a Dioklecijan se smješka sakriven
iza svojih prozora iza svojih stoljeća
poala brale kaže sam sebi
dvor mi je prepun
sretnih lutalica.
Mali Dječak trčkara
Peristil je njegova ploča Svijeta
kornjača pod njegovim nogama migolji
umorna a sretna
što na leđima nosi
sve šetače, ljetne majice
šeširiće i trčkarajuće dječake Peristila.
Srednja Djevojčica
glave zabačene unazad
škilji
pogledom se uspentrala na vrh
svetoga Duje kampanela.
Zabacim i ja glavu
ostajemo tako dugo jako dugo
nebo iznad Duje je tako mirno,
lijeno, fjakasto i sneno
više nam se ne da vratiti pogled
na ništa što nije tako...
veličanstveno.
Post je objavljen 25.04.2010. u 21:39 sati.