Marketing
Tradicionalna prehrana protiv moderne
Svojim nedavnim edukacijama i spoznajama o prehrani, te njenom utjecaju na čovjekov organizam, podsjetio sam se jednog starog članka. U tom članku, nakon otvorenja Kube prema zapadu u obliku turističkih destinacija, mnoge stvari su se otkrile. Jedna od zanimljivih stvari bila je što su neki liječnici (točnije ortopedi) dolaskom na Kubu u vrijeme svojih (zasluženih) odmora su bili zaprepašteni koliko je tamo bilo zdravih starijih ljudi, koji su po cijeli dan pušili cigare, pili kavu i alkohol, te plesali. To je jednostavno bilo totalno drugačije od onoga što ortopedi savjetuju svojim pacijentima u njihovim matičnim zemljama i suprotno onome što su ih učili na fakultetu i u znanosti! Ali na licima Kubanaca vidio se osmjeh, nije bilo boli i uživali su u onome što rade. Iskreno bih volio kada bih našao taj članak negdje na internetu, ali se sve to već zagubilo u košmaru modernih komunikacija. Ali našao sam sličan članak, koji govori kako je kubanska dugovječnost rezultat pušenja cigara, ispijanja kave i „horizontalnog plesa“:
Tajna kubanske dugovječnosti - puno kave, cigara i seksa
I mene je zaprepastila ta spoznaja, pa sam se pitao "može li biti što istine u tome"? Malo sam se raspitivao, pitao ljude u nutricionizmu što misle o tom pitanju i na kraju došao sam do spoznaje preko gledanja slika kubanskih ulica sa starim automobilima. Sada znam kako Vas sve to zbunjuje, ali kada pogledate sliku kubanskih ulica vidjeti ćete puno starih automobila iz sredine prošlog stoljeća. Čini se kako je vrijeme na Kubi stalo sredinom prošlog stoljeća, pa su tako stali u vremenu i automobili koji su dovezeni na Kubu. Od onda (a od tada ima i više od pola stoljeća) do sada, svi ti automobili još uvijek voze najnormalnije po cestama i izvršavaju svoju dužnost prevozeći ljude i stvari od točke A do točke B.
Pogledamo li sliku sa američkih prometnica, vidjeti ćemo hrpu automobila najnovije proizvodnje. Pa je zapravo pitanje: je li nam potreban toliki konzumerizam, ako su i naši stari automobili su mogli izvršiti običnu funkciju prijevoza? Svi mi patimo za nečim novim, misleći kako je to nešto bolje… Ali je li uistinu tako? Uostalom danas nam govore kako su automobili potrošna roba i kako se trebaju mijenjati nakon 3-5 godina, a na Kubi još uvijek voze automobili stariji od pola stoljeća! Čudno, zar ne?
Dugo me mučio odgovor na to pitanje, dok mi se u glavi javilo ono pravilno formulirano pitanje, a to je bilo povući paralele između kubanskog i američkog prometa na cestama sa kubanskom i američkom prehranom. Naime, Kuba je doživjela izolaciju od strane svog velikog susjeda (Amerike), pa svi automobili na ulicama Kube su većinom oni koje je Kuba uvezla prije izolacije. Isto kako je Kuba doživjela tehnološku izoliranost (u koju spada autoindustrija), tako je Kuba doživjela izolaciju u obliku poljoprivrede, pa je na Kubi ostalo staro neizmijenjeno sjeme, za razliku od Amerike gdje je sada većinu sjemena čine hibridi i GMO sjeme (pročitati „Sjeme uništenja“ od F. W. Engdahl), kao i modernijeg načina uzgoja sa raznim herbicidima i pesticidima. Posljedice toga vidljive su na Kubanskim i Američkim državljanima! Jedni su zaostali u tehnološkom razvoju i normalnog su rasta, idealnog BMI (Body Mass Index = indeks mase tijela), žive i bez puno lijekova preko stotinu godina (najveći udio stogodišnjaka u postotku stanovništva), premda stalno plešu – nemaju problema sa osteoporozom i zglobovima, te premda puše, piju alkohol i kavu – nemaju problem sa visokim tlakom ili nekim drugim kardiovaskularnim bolestima. Drugi su krenuli u moderno doba i tehnološki su razvijena nacija, po BMI spadaju većinom u debelo i pretilo stanovništvo svijeta, žive uz pomoć puno lijekova i antidepresiva, imaju velikih problema sa osteoporozom i zglobovima u mladom stanovništvu, te premda manje puše od susjeda – imaju velikih problema sa visokim krvnim tlakom i drugim kardiovaskularnim bolestima (među prvima su u svijetu po srčanim i moždanim udarima).
Premda kubanski slogan tako dobro zvuči („dugovječnost sa puno kave, cigara i dobrog seksa“), on zapravo više je posljedica zamrzavanja (izolacije) Kube nakon Drugog svjetskog rata, u kojemu su ujedno bile zamrznute i prehrambene navike i poljoprivreda (sjeme) u Kubi. Upravo zbog toga što se Kubanci hrane sa namirnicima iz starijeg (i kvalitetnijeg) sjemena (sa puno više vitamina i nutrijenata od modernijih sjemena) i imaju bolje prehrambene navike (nemaju "fast food" recimo), danas žive i preko stotinu godina, dok mi (Hrvati) kao zapadno-orijentirani jedva možemo dobaciti do 75 godina što je za četvrtinu manje nego li mogu Kubanci sa ovakvim zdravstvom:
Treba li onda bazirati prehranu na zapadni način ili na istočnjački? To ostavljam svakome neka za sebe odluči. Svoju odluku sam već donio prije par mjeseci i od onda mogu slobodno i bez ustručavanja reći: ponovno sam se rodio!
Post je objavljen 25.04.2010. u 16:20 sati.