Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lajavakuja

Marketing

dopičnjaci

ja to ne mogu shvatiti. i neću. evo, sad sam odgledala izlazak mladih s firme. dobro, muškići trinaestogodišnjaci u odijelima, nove cipke koje su obukli sad i nikad više, jer će im do svadbe papak još narast, al cure. mislim, to su trinaestogodišnje cure i nijedna, al baš nijedna se nije oblekla kak doliči jebate tim godinama, sve nekak kaj da izlaze iz tustog narodnjačkog kluba. nisam fakat nisam konzerva, al bila sam na nekim svjetskim mestima i voajerisala tetke kaj se bave najstarijim zanatom. i sad vi meni recite da jedna curica s trinaest let, još nerazvijenih bokova mora biti kaj da je ispala iz red carpeta. 15 do 20 cm petice, uski šosek, zurka da obori ličkog medvjeda. većina mladih ženskica imala je i mlade kumice. ista spika. sve odreda u dopičnjacima, dekolteići, larf maksimalan.
ono baš je nekak žalosna ta oprečica bila. unutra u onim unajmljenim belim kikljicama, odslušali su formalnost, tateki i stričevi su već odvrtili odojke i janjce, bogati darovi čekaju i onda još ni izašli nisu iz crkve, skidaju te bele kikljice i hop izravno u dreskod maje morales i sljedbenica. sve našepavaju ko poka vlatkos, muče se, nažuljale se...
ne znam, deca, al meni je od toga zlo. naprosto zlo. i ne vidim nikakvog smisla, doista nikakvog smisla u tem svem. jesu li nam djeca pod utjecajima prostituirajućih medija, nečastivog i di su tu u svemu roditelji? u kaj se sve to pretvara?!
pa jebote ak su već tak zrele da se oblečeju ko za najstariji posel zakaj ih uopće oblače u te bele kiklje. koga se tu laže i maže. i čemu sav taj formalni cirkus kad je i iz aviona vidljivo da taj sakrament svete potvrde kao znak i čin zrelosti mladih vjernica i vjernika ispada u najmanju ruku paradoksalan. čast iznimkama (koje danas ne vidjeh).

Post je objavljen 24.04.2010. u 13:57 sati.