Jel' gledate seriju "Svijet prema Jimu"? E, tak' se i ja ponekad osjećam. Kao Jim.
On ima ženicu, pun kufer djece...koje sve voli (i ženicu, jel) i stalno ga za nešto napadaju. Daj ovo, daj ono, daj se ponašaj, potrudi se oko mene, djece...jer Ona je sama doma s njima i red je kad otac dođe doma da ih sve pokori ili udovolji.
E, ja sam onaj tip koji će ih sve udobrovoljiti. U mom slučaju, svi se maze dok ne dobiju poslasticu. Iza toga ih nagovorim da popiju vodicu...i moj posao je obavljen. Dnevnik, pivica, cigaretica...i moj dan je gotov.
Sutra sve ispočetka.
Ali ima dana kad imam vremena za svoju obitelj. Kad se družimo, kad se igramo, kad smo na nasipu ili nekom jezeru...kad uživam u njima. Kad ima vremena za to, nitko mi nije ravan. Najbolje se osjećam. I tad mi se baterije napune.
Danas je dan kad mi nedostaju. Dan koji moram provesti samo za sebe da mogu funkcionirati i raditi sutra i nedjelju.
A u nedjelju navećer, bit' će samo moji. Sa smješkom. Ili ja njihova. Kad dođem doma osjećat' ću se kao da je cijeli svijet moj. Bit' ću doma!
Post je objavljen 23.04.2010. u 23:16 sati.