Marketing
okruglo zavaravalo
Ima Karmen u predsoblju jedno veliko ogledalo koje svi vole. U njemu se mogu od glave do pete odmjeriti, a ogledalo blago, neprimjetno izdužuje.
Natalija je nabavila okruglo zrcalo koje uvećava odraz tri puta, vrlo povoljno kad želi zacrniti trepavice i poigrati se kozmetičkim preparatima za uljepšavanje.
Nikola je dobio slično ogledalo koje uvećava čak osam puta. Ono mu omogućuje da se obrije tako da ne propusti ni dlačicu, pa uvijek hoda naokolo savršeno izbrijan kao oni likovi u reklamama za britvice, kreme za brijanje i brijače aparate.
Kaća je vidjela Nikolino ogledalo i vrlo joj se svidjelo, pa joj je Nikola za rođendan nabavio još jače – jedno koje uvećava dvanaest puta. Jednom prilikom sam ušao u Kaćinu kupaonicu jer je ondje i zahod. Ogledalo je stajalo na rubu prozora na visokom stalku i bez ikakve primisli i namjere, gotovo nagonski, potpuno automatski zavirio sam u njega. Zamalo me šlag trefio!
Lice mi je u tom ogledalu izgledalo otprilike gore od površine Mjeseca. Krater do kratera, kanjon do kanjona, a između njih vulkani prištića i mitesera koji su izgledali kao da će u narednom trenu prsnuti. I dalje ne misleći što radim, ponesen najdubljim zgražanjem munjevito sam istisnuo tri-četiri prištića čudeći se kolike količine gnoja izlaze iz njih.
Pribrao sam se i izišao iz kupaonice sav potresen. Unišao sam olakšati crijeva, a izišao s nekoliko crvenih mrlja na licu kao da me netko istukao i čudeći se: odakle meni prištići? Nisam ih vidio na sebi od puberteta! Rekao sam Kaći:
– Kakvo ono čudo imaš u kupaonici? Vještičje ogledalo! To se ne bi smjelo držati u kući!
U posjeti su bili neki prijatelji s kćerkom od otprilike petnaest godina. Djevojka ima savršenu kožu, glatku kao porculan. Pozvao sam je da zajedno odemo u kupaonicu, približio njezino lice paklenoj napravi i pogledao joj kožu u odrazu. Strašno! Kao kora od naranče, a posvuda neke crne točkice i debele čekinje. Vratio sam se u sobu još uvjereniji:
– To zlo treba uništiti!
Ogledalo za uvećavanje zavarava upravo time što ne laže. Ne skriva da uvećava i pokazuje točno ono što postoji. Ono što ne kaže je da pri tome pretjerava. U njemu se vidi ono što se inače ne vidi, a ono što nije nikakav problem pokazuje se ogromnim. Spontano uklanjajući takve probleme – recimo istiskujući inače nevidljive mitesere – čovjek ostane s mrljama po sebi koje su nakon toga vidljive i golim okom.
Prisjetilo me to niza likova kojima ništa radije nego da naprave paniku oko ničega, dapače, ima ih koji baziraju i egzistenciju na tome, pa od njihovog zgražanja i sređivanja situacije uvijek bude više štete nego koristi ili samo štete. Sve njih trebalo bi postaviti pred takva ogledala, pa neka se zabavljaju sami sa sobom. Ono što je mikrobiolozima, dematolozima, plastičnim kirurzima i drugim specijalistima korisno oruđe, u njihovim rukama pretvara se u oružje kojim nekontrolirano pucaju oko sebe.
Ja sam pak takav tip da radije idem u Karmenino predsoblje nego Kaći u kupaonicu.
Post je objavljen 27.04.2015. u 07:37 sati.