opet me misli ubijaju. neko vrijeme sam te krivila za sve lose sto se dogodilo. ovakva burna veza mora burnno i zavrsiti...istina.
ali pitam se jesam li uvijek bila tu za tebe.
neke stvari sam radila sebicno i nepromisljeno, sad bi ih napravila drukcije.
znala sam sto te zivcira, i nekad nisi obracao paznju na mene u mjeri u kojoj je moj ego zahtjevao. nesvjesno sam htjela vratiti sve normalu...i htjela sam da se ja i ti vratimo tamo gdje smo davno stali...ali ti jednostavno nisi htio.ja jednostavno nisam mogla...nakon nje.
jos sam prokleto sama.i uzasno je koliko bi htjela biti s nekim kao sto si ti onako gnjusno mogao.
zanimljivo,citala sam cosmo danas, i primjetila sam kad vidim stranice o seksu, ili ljubavi, brzo ih prelistam, jer prije je to bilo zabavno citati...a sad nema smisla, sve me podsjeca na tebe...
kad bi te bar mogla izbrisati. kao da nikad tu nisi bio.
i opet,tako zelim nastaviti dalje, ali jos nisam u stanju ni poljubiti nekoga.
razmisljala sam o tome, znam da bi mi bilo jos teze.
ili se jos u sebi nadam da ces se javiti, i da cu bez griznje svjesti moci reci istinu. ma kakva god tvoja bila. s koliko god da si ih bio, tako bi ti htjela utrljati u nos to da ja nisam bila s nikim.da vidis da sam iznad toga i da nisam ono cime me smatras.
ali opet je tu ego, i ne zelim da me nitko sazaljeva.zbog toga bi mozda ucinila i potpuno suprotno,povrijedila bi tebe notornom laži, da bi mislio kako mi vise nista ne znacis.
muskarci su zadnje sto mi je sad potrebno u zivotu.
hocu samo svoj zivot, bez ikoga tko me uznemiruje.
Post je objavljen 19.04.2010. u 03:14 sati.