Pregled posta

BLAGDAN KRISTA KRALJA-Godina C

BLAGDAN GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
KRALJA SVEGA STVORENJA
(Godina C)


»Nad njim stajaše i natpis - na grčkom, latinskom i židovskom jeziku: „Ovo je kralj židovski”.« (Lk 23,38)


Raphael: 'Raspeti Krist sa Djevicom Marijom, svecima i anđelima'

Hvaljen Isus i Marija!

Draga braćo i sestre!

Svetkovinu Krista Kralja ustanovio je papa Pio XI. koncem »svete godine« 1925. u kojoj je Katolička Crkva slavila 1600. godišnjicu Nicejskog sabora na kojem su sabrani biskupi definirali dogmu o bitnoj jednakosti utjelovljenog Sina s Ocem nebeskim.
Papa je bio odredio da se novi blagdan slavi na posljednju nedjelju u listopadu, pred Sve Svete, tako da vjernici na zemlji glasno naviještaju slavu onoga koji se proslavio u svim spašenima i svetima. Sveti Otac je također želio da katolike potakne na svjesno življenje kršćanskih vrijednosti u modernome svijetu i na borbu protiv laicizma koji područje vjere sužava na strogo unutrašnje duhovno uvjerenje i iskustvo. A liturgijska reforma Drugog Vatikanskog Sabora odredila je da se ova svetkovina prenese na završetak liturgijske godine kako bi se bolje istaklo eshatonsko obilježje Isusova kraljevskoga dostojanstva i slave.

Srž blagdana Krista Kralja sastoji se u istini da je Otac nebeski pomazao Isusa, Sina svojega, za vječnoga svećenika i kralja svemira. On je smrću i uskrsnućem »dovršio otajstvo spasenja«.
Sada njegovo djelo u svijetu polako napreduje, a kad o koncu povijesti »svojoj vlasti podloži sva stvorenja« predat će Ocu »vječno i sveopće kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira« (Misno predslovlje).

Zato ovaj blagdan ima prvenstveno eshatološki značaj. Krist je naš Kralj oduvijek i zauvijek, njegovo je kraljevstvo došlo s neba i vodi u nebo.
Stoga smo se na današnje bogoslužje okupili kličući da Kristu pripada slava i kraljevanje u vijeke vjekova. Zatim po njemu molimo Oca da bismo ga mogli slaviti bez kraja.
U tu svrhu i primamo njegovu hranu besmrtnosti te po njoj želimo postići da s njime zauvijek živimo u nebeskom kraljevstvu.

Zato je kralj David koji je ujedinio sva izraelska plemena u jedan Božji narod slika Krista Kralja kao eshatonskog ujedinitelja ne samo židovskog nego i svih naroda svijeta u nebeskom kraljevstvu.
Naš Kralj Isus Krist je Bog i čovjek, a kao čovjek je izravni Davidov potomak na kojemu su se tek ispunila sva obećanja koja je Bog dao tome najvećem izraelskom kralju. Ono što su izraelska plemena kazala Davidu: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.« (2 Sam 5,1) vrijedi i za našu tjelesnu i duhovnu povezanost s Kristom.
Šaul je bio prvi, ali nevrijedni i zato od Boga odbačeni izraelski kralj, te prema tome neka slika prvog Izraela što ga je Bog zamijenio s novim i vječnim Izraelom, odnosno s Crkvom Kristovom.
Vođa toga novog Izraela je neumrli i vječni Kralj Isus Krist.
Kao što je David sklopio s Izraelcima ugovor i savez pred Gospodinom u Hebronu, tako od časa Isusova utjelovljenja i njegove pashe postoji daleko čvršća i trajna veza između Krista i nas koja se obnavlja i utvrđuje svakom misnom žrtvom i gozbom.

Zato nas uči sveti Pavao apostol da je po raspetom i uskrslom Kristu Bog nadvladao sve zle sile i izmirio ljude sa sobom. Isus Krist, stvoriteljska Očeva Riječ, je naš Otkupitelj.
Sve je po njemu i za njega stvoreno, sve postoji u njemu. Stoga se mi neprestano zahvaljujemo Ocu koji nas osposobi za udioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
»On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha.« (Kol 1,13-14)

Kada se god vjernički pridružimo Kristu i njegovoj Crkvi, mi prelazimo iz tame u svjetlost. Priznavajući uskrslog i proslavljenog Krista svojim Gospodinom mi ulazimo u njegovo kraljevstvo i njemu se slobodno pokoravamo.
A Isusovo kraljevstvo izraz je ljubavi Očeve prema Sinu i prema nama. Otac ljubi Sina zato što mu je ostao vjeran do smrti na križu. U Sinu Otac ljubi sve ljude koji priznaju Sinovo uskrsno vrhovništvo.
»Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.« (Kol 1,19-20)

Tako je po Kristu Posredniku uspostavljen most između neba i zemlje, a sav je svijet pomiren s Bogom da se može vratiti k Bogu svatko koji je došao od Boga.
Zato je Isus važniji i moćniji od svih bića u zraku i ljudi na zemlji, iako svoju moć ne pokazuje rušenjem zemaljskih vladara.
On je Gospodar svega i sve stoji u njemu, jer iznutra povezuje ljude međusobno i prirodu s ljudima.
»On je slika Boga nevidljivoga. Prvorođenac svakoga stvorenja. (...) On je i Glava Tijela, Crkve: On je Početak. Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.« (Kol 1,15. 18)

Ovim himnom u našoj liturgiji Crkva danas ispovijeda prvenstvo uskrsloga Krista nad ljudskom poviješću i prirodom. Ona tako vjeruje da ljudska povijest ima smisla te da se razvija od Krista i prema Kristu. A da je to zaista tako potvrđuje nam današnje sveto Evanđelje po Luki koje nam govori kako je Isus visio na križu s natpisom da je židovski kralj i kako je s toga svog prijestolja milosrđa kraljevski opraštao.
»Nad njim stajaše i natpis - na grčkom, latinskom i židovskom jeziku: „Ovo je kralj židovski”.« (Lk 23,38)

Kao kontrast toj božanskoj dobroti Evanđelje spominje da su se glavari naroda Isusu rugali i izazivali ga neka se sada spasi ako može.
Čudno je da su se za židovskim vjerskim i narodnim poglavarima poveli i vojnici plaćenici te su i oni pružajući mu ocat, napastovali Isusa neka sada pokaže da je kralj i neka spasi sam sebe. Dok je za narod rečeno da je stajao tu i promatrao. Još se našao sasvim blizu Gospodina jedan zločinac koji ga je grdio iako je i sam visio na križu.

I u tom moru zlobe i nehajnosti nije Božja dobrota mogla ostati bez barem jedne pobjede koja će kroz stoljeća odjekivati mnogo jače od svih poruga i naći svoju potvrdu u nebu.
Od dvojice raspetih razbojnika, jedan priznaje svoju krivnju, kaje se i moli: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!« (Lk 23,42). I eto velikog obećanja nebeskog Kralja: »Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!« (Lk 23,43).



Tako Isus i umirući na križu očituje tko je: Kralj koji ima svoje kraljevstvo, Bog koji dariva svoj raj. Isusovo kraljevsko dostojanstvo izbija na križu, ali za onoga koji zna na stvari gledati očima vjere. On je dostojanstveni Patnik koji postaje kralj upravo po prihvaćanju patnje za naše spasenje. Stoga Krist Kralj svega stvorenoga, koji nagoviješten u praliku Davida, i proglašen u poniženjima muke i križa, u Crkvi kraljuje te će se vratiti na svršetku svijeta u slavi da sudi živima i mrtvima.

Amen!

Hvaljen Isus i Marija!

Čitanja: 2 Sam 5,1-3
Ps 122 (121)
Kol 1,12-20
Lk 23,35-43


Post je objavljen 09.10.2010. u 10:54 sati.