Priča koja slijedi u originalu se nalazi OVDJE
1. Preživjeli su brodolom
Eksplozija je uništila njihov brod. Svatko se uhvatio za komad olupine koji je mogao dohvatiti, a kada je bilo gotovo, ostalo ih je pet. Sklupčali su se na splavi koja ih je nosila protiv njihove volje. Drugim žrtvama katastrofe nije bilo traga. Satima su pogledom pretraživali horizont – hoće li ih neki brod u prolazu uočiti i hoće li uspjeti naći neku prijateljsku obalu?
Najednom se prolomi plač: “Pogledajte, tlo! Upravo u smjeru u kojem nas valovi nose!” Mutna silueta se zaista pokazala rubom obale, a splavari su skakali od sreće. Bilo je ih petorica. Frank, stolar, krupan i energičan, bio je prvi koji je zaplakao: „Obala!” Zatim Paul, poljoprivrednik, Jim, stočar, Harry voćar i Tom, petrolog i mineralog.
2. Rajski otok
Našoj petorki, stati na čvrsto tlo bilo je poput uskrsnuća. Kada su se osušili i ugrijali, prvi nagon im je bio istražiti ovaj mali otok na kojem su se zatekli, daleko od civilizacije.Kratki obilazak bio je dovoljan da im podigne moral. Otok nije bio goli kamen. Istina, bili su jedini ljudi na njemu u tom trenutku, ali sudeći po stadima polupripitomljenih životinja koje su zatekli, ustanovili su da su drugi ljudi ovdje morali biti prije njih.
Stočar Jim bio je uvjeren da je u stanju sasvim pripitomiti životinje i dobro ih uzgajati. Poljoprivrednik Paul je otkrio da je tlo otoka većim dijelom sasvim pogodno za kultivaciju. Voćar Harry je otkrio neke voćke koje će sasvim dobro rađati ako ih se pravilo zbrinjava. Najvažnije su bile velike nakupine drvene građe, i to mnogih vrsta drva. Stolar Frank će bez problema moći izgraditi kuće za ovu malu zajednicu.Petrolog Tom je otkrio da oblik stijena na otoku pokazuje znake bogatog izvora minerala. Iako nije imao potrebni alat, Tom je ipak osjećao da će pomoću svoje genijalnosti i upornosti uspjeti proizvesti metal iz ruda.
Dakle, svaki od njih je mogao doprinijeti zajedničkom dobru pomoću svog jedinstvenog talenta. Svi su se složili da otoku nadjenu ime Otok spasa. Zahvalili su Providnosti za relativno sretan završetak potencijalne prave tragedije.
3. Stvarna vrijednost
Tako su počeli raditi. Stolar je gradio kuće i izrađivao namještaj. Najprije su nalazili hranu gdje god su stigli, ali uskoro su obradili i posijali polja i poljoprivrednik je imao prvu žetvu.
Sezonu za sezonom, bogatstvo petorke na Otoku spasa postajalo je sve veće. Njihovo bogatstvo nije se sastojalo od zlata ili papirnatih novčanica, već stvarnih vrijednosti – hrane, odjeće i skloništa, svega što čini ljudske potrebe. Svaki od njih je radio za vlastite potrebe, a sve viškove koje je imao od svoje proizvodnje, razmjenjivao je za viškove proizvoda ostalih.
Život nije uvijek bio jednostavan i potpun kako su zamišljali. Nedostajalo im je puno stvari na koje su navikli u civilizaciji, ali im je moglo biti i puno gore. Osim toga, svi su iskusili depresiju u svojoj zemlji I dobro se sjećaju praznih trbuha unatoč trgovinama prepunima hranom.
Naposljetku, na Otoku spasa nisu bili prisiljeni gledati stvari koje trebaju kako trunu pred njihovim očima. Ovdje nije bilo poreza, niti su bili u neprestanom strahu od gazde. Radili su naporno, ali su mogli i uživati u plodovima svojih ruku.Tako su razvijali otok, zahvaljujući Bogu i nadajući se danu ponovnog susreta sa svojim obiteljima. Bili su sretni što su živi i zdravi.
4. Ozbiljni problemi
Naša petorka okupljala se kako bi razgovarala o svakodnevnim događajima. Unutar jednostavnog ekonomskog sustava kojeg su razvili, jedna stvar ih je sve više i više mučila – nisu imali nikakav oblik novca. Trampa, izravna razmjena dobara za druga dobra, imala je svoje nedostatke. Proizvodi koji su se razmjenjivali nisu uvijek bili na raspolaganju u trenutku dogovora o trampi.
Na primjer, drva koja bi poljoprivrednik primio za zimu, ne bi mogao platiti krumpirima još idućih 6 mjeseci. Katkad bi neki od njih imao proizvod ogromne veličine i želio ga je zamijeniti za više manjih proizvoda koje je proizveo netko drugi u neko drugo vrijeme.Sve je to kompliciralo poslovanje i opterećivalo ih. Uz monetarni sustav, svatko od njih bi mogao prodati svoje proizvode drugima za novac. S tim novcem bi mogao kupiti od drugih stvari koje želi, kada želi i kada su dostupne.
Složili su se da bi novčani sustav bio vrlo prikladan, ali nisu znali kako ga uspostaviti. Znali su proizvoditi dobra, ali proizvodnja novca, simbola vrijednosti tih dobara, bila im je sasvim strana. Bili su neupućeni u porijeklo novca i nisu znali kako ga proizvesti kada im je trebao.
5. Dolazak izbjeglice
Jedne večeri, dok su sjedili na plaži i raspravljali po stoti put o istom problemu, iznenada ugledaju kako im se približava mali čamac s jednim čovjekom za veslima. Saznali su da je jedini preživio brodolom, a zvao se Oliver. Oduševljeni novim društvom, dali su mu najbolje od svega što su imali te ga poveli u obilazak kolonije. „Iako smo izgubljeni i odsječeni od ostatka svijeta“, rekli su mu, „nemamo se na što požaliti. Zemlja i šuma su dobri prema nama, a nedostaje nam samo jedna stvar – novac. On bi nam olakšao razmjenu naših proizvoda.“
„Pa, možete zahvaliti Providnosti“, odgovori Oliver, „jer ja sam bankar i za tren oka mogu osmisliti novčani sustav za koji jamčim da će vas zadovoljiti. Tako ćete imate sve što ljudi u civilizaciji imaju.“ Bankar! BANKAR! Ni anđeo s neba ne bi mogao izazvati toliko poštovanje i divljenje naše petorke. Naposljetku, nismo li navikli, mi, ljudi iz civilizacije, klanjati se pred bankarima, tim ljudima koji kontroliraju krvotok financija?
6. Bog civilizacije
„Gospodine Oliver, kao našem bankaru, vaš jedini posao na ovom otoku je brinuti o našem novcu; nikakav fizički rad.“
„Ja ću, kao svaki drugi bankar, savršeno izvršiti svoj zadatak poboljšanja vašeg prosperiteta.“
„Gospodine Oliver, izgradit ćemo vam kuću dostojnu bankara, ali u međuvremenu, hoće li vam smetati da vas smjestimo u zgradu koju koristimo za svoja okupljanja?“
„To će biti u redu, prijatelji, ali najprije ispraznite čamac. Ondje ima papira, stroj za tiskanje, tinta i traka, te jedna mala bačva koju vam povjeravam s velikom pažnjom.“
Sve su ispraznili, a mala bačva je pobudila najveću znatiželju. „Ova bačva“, objavio je Oliver“, „sadrži blago koje ne možete ni zamisliti. Prepuna je zlata!“
„Prepuna zlata!“, uzviknuli su.
Bog civilizacije stigao je na Otok spasa! Žuti bog, uvijek skriven, ali strašan u svojoj moći, čija prisutnost ili odsutnost, kao i najmanjih hir odlučuje o sudbini svih civiliziranih naroda!
„Zlato!“, povikaše, „G. Oliver, vi ste stvarno odličan bankar! Primite našu poniznu odanost i vjernost.“, oduševljavali su se.
„Da, prijatelji, zlato dovoljno za cijeli kontinent. Ali zlato ne smije kolati po otoku, zlato mora biti skriveno. Zlato je duša zdravog novca, a duša je uvijek nevidljiva. Ali to ću vam još objasniti kada primite svoju prvu isporuku novca.“
7. Tajno zakapanje
,Prije nego što su se razišli te večeri, Oliver ih je pitao: „Koliko vam je novca potrebno da biste mogli trgovati?“ Pogledali su se međusobno, a potom okrenuli bankaru. Nakon malo računanja, dobri bankar im je savjetovao da će biti dovoljno svakom 200 dolara. Razišli su se, energično komentirajući događaje. Unatoč kasnim satima, većinu noći su proveli budni, uzbuđeno zamišljajući zlato. Zaspali su pred jutro.
Oliver nije gubio vrijeme. Umor je svladao svojom bankarskom dužnošću. Prije zore, iskopao je jamu u koju je stavio bačvu. Tada ju je zatrpao, dodavši komadić šiblja i malo trave. Bilo je dobro skriveno. Tada je počeo raditi na malom tiskarskom stroju kako bi napravio tisuću novčanica od 1 dolara.
Gledajući kako čiste, nove novčanice izlaze iz stroja, izbjeglica koji se prozvao bankarom, pomisli: „Bože! Kako je jednostavno stvarati novac. Sva njegova vrijednost dolazi od proizvoda koje će kupiti. Bez proizvodnje, ove novčanice su bezvrijedne. Mojih pet naivnih kupaca to ne shvaća. Zapravo, oni misle da ovaj novi novac potječe od zlata! Njihovo neznanje čini me njihovim gospodarom.“
Kako je večer odmicala, petorka je trkom pristizala Oliveru.
8. Tko je vlasnik novog novca?
Pet snopova novih novčanica stajalo je na stolu.
„Prije podjele novca“, reče bankar, „obratite pažnju. Shvatite, temelj svog novca je zlato, a zlato deponirano u mojoj banci je moje zlato. Iz toga proizlazi da je novac moj novac. Hej, nemojte se obeshrabriti! Posudit ću vam ovaj novac, a vi ćete ga upotrijebiti kako mislite da je prikladno. Međutim, morat ćete platiti kamate. S obzirom da ovdje vlada oskudica novca, smatram da 8% nije nerazumno.“
„O da, to je sasvim u redu, g. Oliver.“, odgovore.
,„I još nešto, prijatelji. Posao je posao, čak i među prijateljima. Prije nego što dobijete novac, svaki od vas će potpisati jedan papir. Time ćete se obvezati na plaćanje glavnice i kamata pod prijetnjom oduzimanja imovine. Ma, to je samo formalnost. Mene vaša imovina uopće ne zanima, dovoljan mi je novac. Osjećam da ćete mi sigurno vratiti moj novac i zadržati svoju imovinu.“
„To ima smisla, g. Oliver. Radit ćemo više nego ikad kako bismo vam platili.“
,„Tako treba! A ako budete imali ikakvih problema, dođite. Vaš bankar je vaš najbolji prijatelj. Evo, izvolite, svakom 200 dolara.“
Naša hrabra petorka je otišla, ruku prepunih novčanica, opijeni od uzbuđenja.
9. Aritmetički problem
I tako je Oliverov novac počeo kolati otokom. Trgovina, pojednostavljena pomoću novca, se udvostručila. Svi su bili sretni. Bankar je bio obasut srdačnošću i poštovanjem.
No, zašto je Tom odjednom postao neraspoložen i zabrinut kada bi prevrtao brojke na papiru? Zato što je Tom, kao i ostali, potpisao ugovor o otplati Oliveru u roku od jedne godine, dakle 200 dolara glavnice i 16 dolara kamata. Ali Tom ima samo nekoliko dolara u džepu, a datum plaćanja se bliži. Dugo je razmišljao o ovom problemu iz vlastitog kuta, ali bez uspjeha. Napokon je sagledao stvar iz perspektive male zajednice u cjelini.
„Uzevši u obzir sve na ovom otoku kao cjelinu“, razmišljao je, „jesmo li u stanju podmiriti svoje obveze? Oliver nam je dao 1000 dolara, a zauzvrat traži 1080. No, ako mu damo sve do zadnjeg novčića na otoku, još uvijek će nam nedostajati 80. Nitko ne stvara dodatnih 80. Mi stvaramo proizvode, ne novčanice. Tako Oliver može preuzeti cijeli otok, budući da svi stanovnici zajedno ne mogu platiti ukupni iznos glavnice i kamata.
Čak i ako pojedinci, bez obzira na druge, to uspiju, drugi će propasti, a oni pošteđeni će s vremenom isto doći na red. Bankar će imati sve. Bolje da što prije održimo sastanak i odlučimo što ćemo učiniti u vezi toga.“
Tom, s brojkama na papiru, nije imao poteškoća s dokazivanjem situacije. Svi su se složili da ih je ljubazni bankar nasamario. Odlučili su se sastati s njim.
Post je objavljen 23.04.2010. u 13:33 sati.