trenutak istine od zlata
u mojoj šaci,
ne nudim za postolje krova mir.
ja ga imam i u tom sam ga dobio.

noge sto sam slao da
me vrate iz traga
u priliku zlata,
znao sam, samo tako se obratiti moglo.

i kad sam stao, cuo
da su rekli, samo se jedan tik pozlati u danu,
tad duhom si obojen, a ja,
ostao sam ziv.

a osmjeh,
a tek taj osmjeh sto pamtim,
ucinio me takvim, da se sjecam
zbog cega sam se rodio.

odmorio se ja,
odmorila se ona, voda zlata.
sjaj mi nije dao da zaboravim,
kad sam otisao, kad sam se vratio.

(photos by esignldg; Reflections in a Golden Eye; http://designldg.wordpress.com)
Post je objavljen 22.04.2010. u 20:58 sati.