Pregled posta

Čitajući recenzije, zadnjeg uživo izdanja "kraljice popa", stječem dojam kako se gotovo sve mogu svesti na ocjene tipa "ostarila je", "vokalno je sve slabija pa je glas retuširan do neprepoznatljivosti", "show je prekičast i lošiji od prijašnjih" itd.

Da, sve to stoji ali opet, kad to zanemarimo, ostaje činjenica da je to još uvijek uz U2, najuzbudljiviji show na planeti. Madonna fascinira golemom energijom, band je odličan i razigran, kao i plesači i scenografija. Istina, turneja je slabija od prethodne, za moj ukus nema onog daška mračnog pop artizma, pa čak niti kontroverznosti kao "Confessions" ali opet tu je po meni do sada najbolja izvedba "Into the groove", uzbudljivo novo čitanje "La isle bonite", baš kad smo mislili da je sve već rečeno, prekrasna izvedba "Milles away" te nabrijani finale uz "Give it 2 me". Moglo se bez "Ray of light", koja nije donjela ništa novo, kao i "Music" i "4 minutes".

CD-e, pak, ovakav kakav jest, nema baš nikakvog smisla. Problem je u tome što, u konačnici, cijeli taj spektakl ne donosi ništa novo, Madonna je već neko vrijeme glazbeno ali i općenito, bezidejna i samo reciklira već puno puta viđene ideje. Njezina scenska lascivnost, koja je nekad dizala Vatikan na noge, nije više ni provokativna, ni zabavna već nekako pretjerana i otužna, kao da želi očajnički zamrznuti vrijeme.

Koliko mi teško priznali, Madonna lagano odlazi u povijest, Lady Ga Ga "blitzkrieg" metodom zauzima njezino mjesto, kao što je ona u povijest poslala tolike druge pretendorice na prestolje, a njoj preostaje tek status Kraljice Majke popa, koja ipak još uvijek zna napravit dobar show i od koje se još uvijek može i nešto naučiti.