Pregled posta

7. I don't want a life like this

2 tjedna kasnije

'' Moram ponovno otići. '' - rekao je tihim šaptom.
'' Zvali su te? ''
'' Sam sam se prijavio. ''

Odmahnula sam glavom pokušavajući uvjeriti samu sebe da me zeza, upravo se vratio, a opet odlazi.
Uhvatio me za ruku, koju sam ja brzo izvukla iz njegove.

'' Gdje ideš? '' - zabrinuto sam upitala
'' Znaš li što je najveća vojna tajna? ''
'' Da, znam, to je ono kad dobiješ odlikovanje, ali ga pošalju tvojoj obitelji. '' - sarkastično sam izjavila i okrenula se.
Nisam željela takav život, stalnu brigu i išćekivanje.

'' Melody! '' - ponovno me uhvatio za ruku privukavši me k sebi. Istrgnula sam se.

'' Ne želim takav život!! '' - doslovce sam viknula, ali sam odmah prekrila usta rukama. - '' Ne želim da stalno odlaziš. '' - rekla sam tiše

Alex mi je prišao bliže i obrisao suze koje su mi se nakupile na licu.

'' Moram. ''
Odmahnula sam glavom.
'' Ne moraš, želiš. '' - okrenula sam se i izišla.

~*~*~*~*~

'' Zašto si bila takva? '' - Fiona je zvučala optužujući.
Sjela sam na krevet,a Dingo mi je gotovo odmah pokušao doći u naručje, ali odavno je prerastao to. Lagano sam ga počeškala iza uha i odgurnula od sebe.

'' Ne razumiješ..''
'' Što ne razumijem?! ''

Uzdahnula sam i izašla iz sobe. Osjećala sam se loše i morala sam hitno na zrak makar on bio ljepljiv od smoga i vlažan zbog kiše koja je neprestano padala.
Odlučila sam otići u crkvu, da zapalim svijeće. Srećom crkva posvećena sv.Johnu nije bila daleko pa sam prilično brzo stigla. Tik prije završetka večernje mise.
Prekrstila sam se i kleknula pred oltar ukrašen cvijećem. Njihov miris miješao se s tamjanom dajući crkvi nekakav osebujan miris toliko opojan da mi se zavukao u odjeću i kosu. Uživala sam.
Nisam molila, samo sam tako stajala klečeći pred oltarom promatrajući kipove svetaca koji su stajali u skoro svakom kutku crkve.

'' Želiš li se ispovjediti Melodia? '' - glas postarijeg svećenika Leona odjeknuo je akustičnom crkvom. Njegova navika da me zove Melodia išla mi je na živce, ali sam se sad odlučila ne obazirati na to.

'' Da oče, želim. '' - uzdahnula sam - '' Postajem očajna. ''
'' Svi postajemo, rat je smrtna rana čovjećanstva. '' - na trenutak je zastao - '' Jesi li mu rekla? ''
'' Ne, nisam mu željela reći. ''
'' Melodia..'' - iskrivio je lice izgovarajući moje ime prijekornim tonom.
'' On ponovno odlazi, ne bi bilo u redu da mu rećem sad. ''
'' A kad mu namjeravaš reći. ''
'' Kad se vrati. '' - zastala sam - '' Ako se vrati. ''

Ustala sam sa stolca i zapalila svijeću pri izlasku iz crkve.